Autor: Ehli M.
Italija, druga epizoda: Firenca i Piza
Vrijeme provedeno u Hrvatskoj je nažalost proletjelo puno brže nego što smo mislile. Opraštamo se s familijom na dubrovačkom aerodromu Čilipi. Za vrijeme leta prema Rimu, i Lea i ja uglavnom šutimo, činjenica da idemo u Firencu još uvijek je u sjeni prethodnog rastanka.
Na aerodromu Fiumicino, kao i u dolasku, uzimamo SITBus shuttle do stanice Termini, odakle ćemo EuroStar vlakom do Firence.
Toskanski brežuljci
Dok se vozimo vlakom, s uživanjem posmatram kroz prozor kako se smjenjuju pejzaži tipični za Toskanu – zeleni brežuljci i polja suncokreta. Uvijek sam željela to vidjeti! Bacam pogled ka torbi s foto-aparatom, ali odustajem. Vlak se prebrzo kreće da bih mogla napraviti iole pristojnu fotografiju.
Na firentinsku stanicu Santa Maria Novella stižemo nakon sat i pol udobne vožnje. Do hotela Elite idemo pješice. Sudeći po mapi stvarno nema smisla uzimati taksi za tako malu razdaljinu. Hotel je u neposrednoj blizini bazilike, istog imena kao i stanica. Čekiramo se nakon deset minuta, a nakon pola sata već smo spremne za nove doživljaje.
Pogled iz hotelske sobe
Lungarno - obala na rijeci Arno
Na_moje veliko zadovoljstvo Firenca se u potpunosti može obići pješice. Nakon kraćeg zadržavanja na Piazzi Santa Maria Novella, uputile smo se ka obali rijeke Arno i njenim nadaleko poznatim mostovima. Susret sa Ponte Vecchio (Stari Most) se istog trena pretvorio u ljubav na prvi pogled. Za razliku od rijeke Arno, kojoj i poređenje sa sarajevskom Miljackom predstavlja kompliment – mutna, ružna, nekakve nedefinirane prljavo žute boje.
Uffizi
Nastavljamo dalje obalom prema galeriji Uffizi, čija renesansna kolekcija je čini jednim od najstarijih i najpoznatijih muzeja u svijetu. Poučene iskustvima drugih, nismo htjele riskirati čekanje u redu od nekoliko sati, pa smo zato unaprijed rezervirale karte. Čim smo stupile u usko dvorište između dva krila muzeja i ugledale ogroman red, znale smo da je rezervacija bila pun pogodak. Osim redovne postavke, imamo priliku vidjeti i Caravaggiovu izložbu, dio ljetne ponude galerije.
Većina umjetničke kolekcije galerije Uffizi je nekada pripadala obitelji Medici. Prostorije galerije su bivši administrativni uredi, odakle potječe i ime “uffizi” (uredi).
Kada sam prije mjesec dana rezervirala karte, saznala sam i za iPhone Uffizi aplikaciju koja ima svrhu vodiča kroz galeriju. Kontala sam što ne bih probala, ne košta puno, da idem u korak s tehnologijom. Divno zamišljeno ali tko je očekivao kako će aplikacija zablokirati već u samom predvorju! Trebam li reći da mi je Lea pila krv na slamčicu, zezajući se na moj račun narednih nekoliko sati 🙂
S nestrpljenjem očekujemo dvoranu u kojoj se Rodjenje Venere i Alegorija proljeća od Botticellia. Tu provodimo najviše vremena. Čak nam se posrećilo da i pored onolike gužve uđemo unutra kada je klupica za posmatranje bila slobodna. Leu su oba platna veoma zaintrigirala, čita o povijesti svakog na pločicama s informacijama. Smješkam se zadovoljno, s tinejdžerima se nikada ne zna. Nije ju nešto pretjerano dojmio Francescin dvostruki portret vojvode i vojvotkinje od Montefeltra, a za Meduzu od Caravaggia je rekla da ju podsjeća na Johnny Deppa!
Piazza della Signoria
Palazzo Vecchio
Obilazak završavamo pijuckajući cappucino na terasi galerije koja ima veoma lijep pogled na Piazza della Signoria, kojom dominira Palazzo Vecchio, stara firentinska gradska vijećnica. Po trgu ćemo se ubrzo i prošetati. Osim vijećnice, na trgu je i kopija Michelangelovog Davida, Neptunova fontana, te kolekcija kipova koji pripadaju galeriji Uffizi. Originalni David je u blizini, u galeriji Accademia, ali ga nažalost nećemo moći vidjeti jer danas je već kasno, a sutradan je ponedjeljak, dan kada je galerija zatvorena.
Ponte Vecchio - Pogled sa Piazzalle Michelangelo
Jutro koje slijedi počinjemo doručkom na zidiću na obali rijeke Arno, s pogledom na Ponte Vecchio. Most smo prešle baš u vrijeme kada su se počele otvarati njegove male trgovine. U obližnjoj kafeteriji uzele smo cappucino za “to go” i nekoliko svježih brioša. Glavni cilj tog jutra nam je Piazzalle Michelangelo, vidikovac na brežuljku preko Arna, sa kojeg se pruža fantastičan pogled na cijelu Firencu.
Panorama Firence - Pogled sa Piazzalle Michelangelo
Duomo - Pogled sa Piazzalle Michelangelo
Na Piazzalle Michelangelo stižemo ugodnom šetnjom od pola sata. Pogled je zaista vrijedan i daleko većeg truda. Panoramom grada dominira firentinska katedrala Santa Maria del Fiore ili kako je Firentinci skraćeno zovu Duomo. Na trgu još jedna Davidova replika. Okolo trga prelijepo uređeni vrtovi s pogledom na toskanske brežuljke. Strastveni fotograf u meni se osjeća kao da je upravo dobio na lotu. Vjerujem da su isto osjećali i nekolicina slikara, koji su tog jutra crpili inspiraciju u ovom jedinstvenom spoju ljepote arhitekture i prirode. Rado bismo tu ostale cijeli dan, ali vrijeme je da se uputimo nazad ako mislimo na izlet do Pize.
Trebalo nam je dosta vremena za odlučiti se u koji od gradića u Toskani ćemo poći na kraći izlet. Siena, Lucca, Piza… svaki interesantan na svoj način, a vremena jedva imamo i za jedan. Na kraju je presudan bio prijevoz. Do Pize je najjednostavnije doći, bez potrebe da rentamo auto. Sa stanice Santa Maria Novella oko 50 minuta vlakom. Vlak je niže kategorije od EuroStara ali, na naše veliko zadovoljstvo, klimatiziran.
Kosi toranj u Pizi
U zagrljaju sa kosim tornjem
Čupanje tornja u Pizi
Piza
Kosi toranj, zvonik katedrale u Pizi, nam je naravno glavna atrakcija, mada nakon kraće šetnje od glavnog kolodvora do kosog tornja otkrivamo da je Piza veoma simpatičan gradić. Obilazimo toranj sa svih strana, posmatramo ga iz raznih uglova. Saznajemo da mu je vrh nagnut 4 m u odnosu na temelje. Nakon završetka gradnje naginjao se prosječno 1 mm godišnje. Prije deset godina urađena je građevinska intervencija da bi se spriječilo dalje naginjanje, kada je i ispravljen za 45 cm.
Raspoložene smo i za malo fotografske zabave. Sudeći po gužvi na stubićima, odakle je moguće pozirati “grleći ili čupajuci” toranj, nismo jedine. Prosudite sami kako su ispale naše fotke. Samo da znate da nije bilo baš lako namještati se po vrućini 🙂
Duomo
Rajska vrata
Krstionica firentinske katedrale
Zvonik firentinske katedrale
Po povratku iz Pize, kratko smo se osvježile u hotelu, nakon toga uputile ka Piazza del Duomo da i izbliza vidimo firentinsku katedralu, treću po veličini u svijetu. Ispred katedrale nalazi se krstionica (Battistero di San Giovanni) sa replikom čuvenih Rajskih vrata – brončani reljef sa scenama iz Starog zavjeta. Original se čuva u muzeju u blizini katedrale. Zvonik (Giotto’s Campanile) je odvojen od katedrale.
Bruschetta
Il Porcellino
Nastavljamo dalje prema tržnici Mercato Nuovo, gdje kao suvenir kupujemo nekoliko vrsta toskanskih začina. Vino nažalost moram preskočiti, jer već s Pelješca nosimo maksimalnu dozvoljenu količinu. U blizini tržnice i večeramo. Brushetta i pasta u toskanskom stilu, koju smo zalile svaka u skladu sa svojim godinama: Lea mineralnom vodom, a ja čašom domaćeg chiantia. Preko puta restorana je Il Porcellino, mala brončana fontana sa likom divlje svinje. Nismo zaboravile baciti novčić za sreću i protrljati svinji njušku – kažu da nam to osigurava ponovni dolazak u ovaj lijepi grad. Nadajmo se da će nam se želja jednog dana i ispuniti.
Zalazak sunca
Opraštamo se sa Firencom uz zalazak sunca na Ponte Vecchio. U rano jutro vraćamo se vlakom u Rim. Polja suncokreta ostaju za nama, čine mi se još ljepša obasjana prvim sunčevim zrakama.
Putopisi blog 
Pročitala sam putopis nekoliko puta i sve se mislim: kao da si još nešto tražila u Toskani. Možda George-a C.?
Tebi se Lea smije zbog aplikacije na i-Phone-u, je li to ima nešto protiv naše struke 😉 Odmah stajem na tvoju stranu.
Na traženje jedne djevojčice, objavila sam dodatno Leinu sliku kako čupa toranj:) Vidim ja kako ti je kći snažna i tko preuzima fizičke poslove u kući pomalo 🙂 🙂
Nazalost George-a sam ovom prilikom morala preskociti, on je malo sjevernije, na jezeru Como. Drugi put, kada postanemo malo blizi :):):) Sto bi Lea rekla, LOL!
iPhone aplikacija je proradila kasnije – u vlaku za Rim sam obnovila gradivo iz Uffizi-a 🙂 I dalje Lea misli da je pametnije drzati se “zivog” vodica.
Drago mi je da si ispunila zelju sa trecom toranj fotkom – kada ih posmatram zajedno, treca mi je nekako najveselija!
Žao mi je što si ga morala prekočiti, šta možeš kad si bila u škripcu s vremenom. Mogli ste popiti campari na onoj njegovoj jahti na jezeru Como 🙂 Lea bi bila paparazzo.
Valja li mi scenarij?
Draga moja, opasno konkuriras Hollywoodu 🙂
Zanimljivo kako su jednim djelom kuće uz samu rijeku Arno, kao da izranjaju iz nje.
Zagrljaj kosog tornja je jako simpatičan, mora da ste se namučile 🙂
I mene interesira kakva je situacija s vlagom u onim zgradama, pogotvo na donjim katovima, te desi li se kada da poplave kada rijeka nadodje…
Kad vec pomenu poplavu, sjetio sam se clanka o Firenci u izvrsnom casopisu koji je nekad izlazio u Hrvatskoj i zvao se “Sve oko nas”. Imamo sve brojeve, odavno cvrsto uvezane da bolje odolijevaju vremenu.
Katastrofalna poplava se i desila 1966. Poginulo je dosta ljudi i milijuni umjetnickih djela i knjiga su unisteni. Evo i linka za one koji se snalaze na engleskom:
http://en.wikipedia.org/wiki/1966_Flood_of_the_River_Arno_in_Florence
Hvala na dodatnim informacijama – mozda smo i prosle pored one zgrade sa bijelim markerom a nismo znale o cemu se zapravo radi. Poplava je zaista bila katastrofalna, voda 2 metra iznad normalne razine nije mala stvar u onako koncipiranom gradu!
Ehli, kao da smo se kretale po istim lokacijama u Italiji. Sad si mi potakla sjećanja na ova 2 lijepa grada, riznice umjetnosti, kojima se svakako namjeravam vratiti jednog dana. Nisam posjetila Uffizi, upravo iz razloga koji si sama navela, pa sam se morala utješiti Davidovom kopijom. Ipak dosta vremena sam posvetila palači Pitti i vrtovima Boboli. Kao i muzeju Duomo, sa orig. pločama Rajskih vrata i Pietom.
Ah, čarobna Florence!
Trebale smo nas dvije zajedno pisati ovaj putopis, bas bismo se lijepo dopunile sa onim sto smo stjecajem okolnosti propustile 🙂
Haha, dobro kažeš. Ja sam bila u Firenci samo 1 dan, u Pizzi pola dana, pa se to pretvorilo u trčanje s mjesta na mjesto, vidjeti što više toga u kratkom vremenu. Uvijek mi ostane žal za propuštenim, jer sam osoba koja želi zaviriti u svaki zanimljiv kutak, pa su mi fotke način da kasnije sve na miru prostudiram.
Iz perspektive jesenjeg ambijenta u prirodi i mojoj zivotnoj dobi,lijepo je “prosetati” s vama po osuncanim
gradovima Firenci i Pizi i diviti se vasem izboru rijeci i
upecatljivih fotografija.
Hvala Vam najljepsa! Kompliment o izboru rijeci mi je veliko ohrabrenje – na moju veliku zalost, posljednjih godina sve manje i manje pisem na maternjem jeziku 😦
Ah,Firenza-koncentrat renesanse koji se laganim hodom obilazi. I mene je to nekoć oduševilo jer mi se činilo kao da ta blizina pojačava doživljaje i oni se ne mogu raspršiti.
Fotografije, već smo navikli, prekrasne.
Fotografija sa zagrljenim tornjem je baš štosna.
Ah,baš sam osjetila nostalgičan zov.
Evo i nakon skoro 4 mjeseca, ja se jos uvijek svako malo u mislima uhvatim kako setam Firenzom… nemoguce je odoljeti nostalgicnim uzdasima!
…kako lijepo pocet putopis,Toskana i suncokreti,podsjetili me na Van Goga,al imao ih on doma,al eto jedna rijec i vec te odvede dalje,a to je i cilj putopisca.Vidikovac Michelangelo mi je pruzio autenticnu sliku panorame,znaci i ja sam je dozivjela,vas uspijeh,a katedrala,krstionica i toranj fiorentinske katedrale pokazuje kako je to grad muzej sa svojom arhitekturom..Kod izbora kud poslije Firence ,znala sam da ce to biti Piza,tko bi odolio tom kosom cudu od tornja…dobro je sto su napravili zahvat na njemu,neka ostane za pokoljenja….bilo je divno sa vama ,ja uopce ne trebam putovati ,stranice “Bloga”moj je svijet…..uz ovakve dobre prenosioce vlastitih dozivljaja…
Vasi raskosni komentari su definitivna motivacija svakom putopiscu na ovom blogu. Od srca Vam hvala!
Ne mogu se odluciti jesam li vise uzivao u opisu ili fantasticnim fotografijama. Poznavajuci osobno nasu autoricu, mogu samo zamisliti situaciju oko iPhone-a i aplikacije. LOL (sto bi rekla Lea).
Ona bruschetta izgleda izvrsno. Postoji i ovdje, ali u mnogo tezoj varijanti, prilagodjena projecnom sjevernoamerickom ukusu i ja joj bas nisam neka musterija. Mogu gladovati danima nakon sto je pojedem.
Ne zovu Firencu badava gradom muzejem.
Ova bruschetta, bas kako ti kazes, nije bila ni nalik istoimenima s ove strane bare – veoma lagana kombinacija svjezeg kruha, gorgonzole, oraha i crvenog kupusa, naravno uz neizbjezne toskanske zacine i maslinovo ulje… Mljac 🙂