Crno bijeli grad – Berlin

12 stu.

” Nakon prolaska kroz Brandenburška vrata, uplovili smo u nekadašnji Zapadni Berlin i to ravno u ogromni Tiergarten. Zelena oaza smještena je usred grada, tik do rijeke Spree. Presijeca je široka višetračna Ulica 17.juna, kao što su mnoge ulice u gradu izuzetno široke, pa su i same trake šire nego smo navikli vidjeti. Sa stazama za bicikle, zelene površine i nogostupe, predstavljaju ogromna prostranstva, pa ni u ludilu ne smijete pomisliti ovo pretrčati, kao kod nas.

Tiergarten u svojih 20 hektara krije mnoge zanimljivosti: prvo što ugledate je   Memorial ruskim vojnicima sa tenkovima i topovima, sve u grandioznim razmjerima kao što su Rusi sve gradili. Ovo bivše kraljevsko lovište u sebi krije dvorac Bellevue, lijepo zdanje koje je jedno vrijeme bilo sjedište Trećeg Rajha. U novije vrijeme tu je sjedište predsjednika države. Zadivljuje Kuća svjetske kulture, arhitektonsko čudo nazvano ‘trudna ostriga’, mjesto gdje se održavaju festivali, izložbe, koncerti … Odmah do nje je Carillon, čudna glomazna naprava za sviranje, najveća u Europi,  sa svojih 68 zvona ukupne težine 48 tona. U kabini na sredini sjedi zvonar koji svira rukama i nogama na žezlo i pedale ovog instrumenta. Njegovi nastupi su samo u određenim prigodama, nažalost mi ga nismo uspjeli slušati. Ali naprava djeluje čudno i dojmljivo …”

BERLIN – II dio

4 komentara Za “Crno bijeli grad – Berlin”

  1. slakal 13 studenoga, 2010 u 20:53 #

    @sava nas je navikla pisati lepršavim stilom, punim ushićenja, istinski tražeći na svakom opisanom mjestu nešto što bi privuklo njenu pažnju. Kao vjerni obožavatelj, ali i žestoki kritičar, pitala sam je jednom prilikom ima li ikad negativne reakcije na putovanje,na mjesta koja je obišla ? Odgovorila mi je kako se trudi iz svakog obilaska izvući maksimum, ne voli pisati o lošim stvarima. E sad me stvarno oduševila jednim sasvim drugim pristupom. Prenijela si na mene svu “težinu” osjećaja iz Berlina, strah i divljenje. I prvi dio Berlina, a i ovaj je napisan tim drugim, kritičnim okom. Meni se sviđa, jer sam veoma realna osoba, a ovo je realističan putopis.

    • sava 13 studenoga, 2010 u 21:32 #

      Draga @slakal, hvala na iskrenom komentaru. I pored najbolje volje, Berlin nisam mogla vidjeti kroz ružičaste naočale, nego upravo u bojama iz naslova. Nažalost, tragovi nasilja, rata, na mene prejako djeluju, valjda zbog osobnih iskustava, pa to daje najjači pečat viđenom.

  2. slakal 13 studenoga, 2010 u 21:55 #

    Vjerujem kako ti je ovo bilo teško pisati. Za nas je svako podsjećanje na rat, zbog osobnog preživljavanja, izuzetno teško 😦 …

  3. ekdancemom 14 studenoga, 2010 u 01:19 #

    ‘Vrazje brdo’ mi je veoma interesantan detalj, autorica ga je vjesto ukomponirala u svoj dozivljaj… na temeljima proslosti, pa kako god ona ruzna bila, Berlin gradi svoju buducnost. Odlicno napisano!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: