Arhiva | Hrvatska RSS feed for this section

Salona – arheološki lokalitet kod Splita

8 ožu.

Zanimljivi su nam filmski spektakli  o životu starih Rimljana, a je li pomislimo kako su se njihovi burni životi odvijali na mjestima koje možemo tako lako dodirnuti. Često se iznenadimo kad čujemo kakvo blago se nalazi u našoj neposrednoj blizini. Nekad je nevjerojatno koji biseri nam promaknu. Nekako nam je  interesantnije poći daleko i pričati o tome, nego poviriti iza kuta i vidjeti kako stranci obilaze naša mjesta.
Upravo takvo mjesto nam predstavlja Slavica. Prije nam je “otkrila” Naronu, stari rimski grad u blizini Metkovića, a sad će nas malo povesti do Salone, također starog rimskog grada, ovaj put u blizini Splita, tj. Solina.

“Koliko sam puta čula od poznanika u Splitu i okolici kako nisu posjetili staru Salonu. Neki niti ne znaju gdje se točno nalazi. Ne mogu vjerovati! Taj antički lokalitet, samo 5 km od Splita, u podnožju planina Kozjaka i Mosora, poznat i cijenjen u svijetu, na ovom području je prilično zanemaren. Pošla sam tragom informacija dostupnih turistima koji pojedinačno putuju ovim dijelom Dalmacije, i zaista se našla iznenađena: malo ili nimalo obavijesti na cestama. Ako vas privuče jedna tabla i uputi prema Solinu, nađete se na sljedećem raskrižju i ne znate gdje ćete dalje. Skoro pa smo i mi odustali, vrućina je bila iscrpljujuća, ali urođena upornost nas je tjerala dalje. Uz par pitanja prolaznicima, našli smo se na povelikom parkiralištu. Obradovao nas ugostiteljski objekt u blizini, poželjeli smo se okrijepiti i nakratko skriti od vrelog sunca. No, slijedilo je razočarenje – kafić ne radi! Dosta loše za početak. Ovako nešto se ne bi moglo dogoditi u drugim, turistički bolje osviještenim gradovima. Sjeli smo u auto i zaputili se u solinsku  trgovinu da kupimo sokove, pa ponovo nazad do Salone. Kapija je bila širom otvorena dok biljetarnica na ulazu nije radila. OK, dobro je što možemo unutra, čula sam da se nikad ne zaključava. Znala sam i za druge ulaze, cijela južna strana je otvoren prostor, ali to je tražilo dodatnu vožnju par km, što nam se nije dalo po ovoj vrućini…”

PO RUŠEVINAMA STARE SALONE

Susret mojih blogera

2 pro.

Neobično je doživjeti kad  se virtualni prijatelji upoznaju. Ovdje su u igri dva autora – glavni putopisac i Davor s bloga Oko stola, koji je također aktivni sudionik i jedan od autora ovdje. Kako su oboje moji stvarni prijatelji,  zanimalo me kako će izgledati njihov međusobni susret. Sudeći prema slikama koje mi je @sava poslala, zadovoljstvo je bilo obostrano.

Ovu njihovu sliku jednostavno moram objaviti!

pozdrav šefici

pozdrav šefici

Samo da napišem, dragi Davore i Slavice, kako sam ja nekad prije drhtala pred vama. Nekako osjećam da su se stvari malo okrenule obrnuto 😀

Urednica

Mrdujska regata

27 ruj. najava regate

Autor: Slavica D.

Dijeli ih samo 700 metara. Ali nije to tako jednostavno, kao što nikad i nije  u životu. Uvijek se nađe neko ali … Ovdje, u mirnom životu dva otoka, njihovih žitelja, umiješala se jedna stalna smutnja, kamen razdora. Doduše, malo veći kamen, bolje reći cijeli otok – Mrduja. Između Brača i Šolte, u Splitskim vratima, samo iz razloga dišpeta, ispriječila se ona, da im stvara stalne probleme,  sukobe, u mirnim životima. I jedni i drugi su je prisvajali, kao da im od toga ovisi sudbina, život. A Mrduja je mala, minijaturna, jedva je okom možete ubosti. Jesu li uvijek mali biseri razlog velikih sukoba? I Bračani i Šoltani stoljećima silno žele da je njihova, čak su smislili i bitku za otočić: Potezanje Mrduje. Legenda kaže da su Bračani konopom zavezali otok i potezali ga k sebi, pa je on stvarno malko i primaknut Braču, ali to druga strana baš i ne priznaje. Zato su u novije vrijeme ustanovili nove zakonske mjere, da otok pripada onima koji ga dobiju potezanjem konopa, i to pravi pravcati posjedovni list, koji vrijedi doduše na godinu dana. Iako je po legendi konop pukao, pa je rezultat bio neriješen, u ovim stvarnim natjecanjima to je mnogo žešća borba. Ove godine, prvog kolovoza, održala se treća po redu manifestacija Potezanje Mrduje. Ekipe su brojnim brodova s obje strane potezale konop i pobjedu su na kraju slavili Bračani, što je završilo velikom feštom.

Ali mnogo dugotrajnije natjecanje koje je inspirirano čudesnom pozicijom ovog malog, šarmantnog otoka, je Mrdujska regata. Evo je, ove godine 79.put po redu. To je najstarija i najmasovnija utrka na našoj strani Jadrana, jedna od najstarijih u Europi. Najavljena za subotu, privukla je veliki broj natjecatelja jedriličara. Oko 230 ekipa. Brojni takmičari, organizatori, gosti. Uvala Labud je vrvjela brodovima i svakojakim svijetom, mahom u crvenim sportskim odijelima. I mi smo se probijali među njima, uživajući u cijelom šušuru. Nismo osobiti poznavatelji jedrenja, ali guštali smo u društvu nezaobilaznog Bana, Kureta, Fabrisa … Ali uživao je i jak vjetar, jugo, koji je puhao iznad podnošljive razine. Tako da su nakon dugog vijećanja organizatori ipak donijeli bolnu odluku: utrka se odgađa za sljedeći dan, za nedjelju. Svi su bili razočarani, ali ipak to je bila pametna odluka, što je pokazalo kasnije vrijeme, sve ljuće i žešće, s jakim i orkanskim udarima juga. No ekipa je zadržala dobro raspoloženje, pa je dan završila koncertom velikog Bana i njegovih Diktatora, pod bijelim šatorom u uvali Labud.

Utrka je održana u nedjelju, po puno boljem i mirnijem vremenu, čak i premirnom za potrebe ovakvog natjecanja. Nije bilo vjetra, pa su jedrilice tromo plovile naprijed. Svi su bili ispred splitske luke, pred Sustipanom, na startnim pozicijama u 11, i tad je započela utrka  do 22 nautičke milje udaljene Mrduje i nazad.  Najbolja pozicija za praćenje utrke je južna strana Sustipana, odakle se cijeli akvatorij vidi kao na dlanu. Tu smo se i mi smjestili, na najljepšem mjestu splitske park-šume. A sve su s uživanjem pratili i putnici 2 cruisera koji su usidreni u splitskoj luci čak doveli do pomjeranja startne pozicije krstaša malo prema otoku Čiovu. U utrci tradicionalno sudjeluju i najbrži regatni brodovi, kao i entuzijasti kojima je važno uživati i zabaviti se. Iz nekih razloga među njima nije bilo ekipe grada Splita, iako je bila prijavljana sa stratnim brojem 3. I konačno, pobijedila je ekipa Srbije na jedrilici Aligator 2, prva se vratila u luku ACI marine u zadanom roku, do 17 sati.

Lijepo je bilo, iako sa pristojne udaljenosti, sudjelovati i podržavati ovu tradicionalnu utrku bijelih jurilica. Do susreta na idućoj, jubilarnoj!

Večer u Konavlima

23 ruj.

Konavoske lutke

Konavoske lutke

Meni

Meni

S vremena na vrijeme ekipa iz bivše firme se odluči okupiti i malo proveseliti. Prije to nikako nisam propuštala, jer je uvijek bilo dobro i zabavno, ali zadnjih nekoliko godina  nisam nalazila čuvara za potomke. Ovaj put, baka servis je bio tu i sva raspoložena, odlučila sam im se ponovo pridružiti.

Izabrali su jedno mirno i tiho mjesto – Popovići, u Konavlima. Antonio i Iv su bili organizatori.

Rasporedili smo se po autima i krenuli na odredište. Odmah u startu, čim se krenulo,

pozitivna  energija se širila , a dobre vibracije osjećaju na daljinu. Kako se vozimo i pričamo, osjećam kako  se problemi „bacaju kroz prozor“.

Stigli smo prvi, Nina, Micho i ja, ali nismo imali pojma gdje je kuća, buduća konoba,  u kojoj će biti večera. Ugledala sam  auto bivših direktora – i za njima.

Staza prema stijenama

Staza prema stijenama

Konavoske stijene 2

Konavoske stijene 2

Slijedili su pozdravi i prijedlog za obvezni obilazak čuvenih Konavoskih stijena i skrivene plaže. Skoro je padao mrak, a mi se stazom uputili prema liticama. Nevjerojatno kako iza tako lijepog zelenila slijedi litica. Kao u crtanim filmovima – Ptica Trkačica i Kojot uvijek dođu na takvo mjesto i …

Zalazak

Zalazak

Imota i Micho na stazi

Imota i Micho na stazi

Bila sam očarana. Izvukla sam fotoaparat i krenula slikati –  kakav zalazak sunca, kakva priroda… neopisivo riječima.

Skrivena plaža u mraku

Skrivena plaža u mraku

Konavoske stijene

Konavoske stijene

Žalila sam što Iv nije stigla malo prije, jer je ona imala odličan fotoaparat. Nema veze, naša mala grupa je išla do mjesta odakle se mogla vidjeti čuvena plaža. Prvo sam stala kao ukopana – odavno nisam vidjela nešto tako čudesno, a ljupko i skriveno od očiju.

Iv, Zox & Imota

Iv, Zox & Imota

Imota i Mihaela

Imota i Mihaela

Vratili smo se pred sami mrak. Stižu Iv i Mary. One su malo zakasnile, ali su se po mrklom mraku zaputile strmim putem – hrabrice. Imota, kao pravi džentlmen, ih je čekao kako se ne bi vraćale same do konobe. Ipak ih je malo uplašio bacajući kamenčiće  i zakašljavajući se.

Lutke

Lutke

Konoba

Konoba

Meni je i ovo bilo dovoljno. Već bih mogla doma – upila sam ljepotu trenutka. 🙂

Priznanja

Priznanja

Abak

Abak

Produžili smo do okupljališta – tamo Zox, Mihaela,  Antonio, Mary II… priči nikad kraja. Kad smo ušli u konobu, samo smo škljocali foto aparatima. Puno detalja za snimanje. Malo su slikali Zox, malo Mary, malo Iv.

Ponuda pića

Ponuda pića

Domaćin Vlaho

Domaćin Vlaho

Ljubazni domaćini gospar Vlaho i gospođa Kate su nas poslužili rogačušom, višnjevačom i orahovicom. Probala sam rogačušu na preporuku Mihaele i stvarno je bila odlična.

Grožđe i smokve

Grožđe i smokve

Dubrovačka malvazija

Dubrovačka malvazija

Mary

Mary

Pred konobom tek ubrane smokve, grožđe i jabuke. Navalili smo na eko plodove.

Meni je i ovo bilo dovoljno. Antonio me upozorio da se čuvam za poslije. 🙂

Dolazi Hendrix.

Mary, Micho & Nina

Mary, Micho & Nina

Mary i Hendrix

Mary i Hendrix

Domaćini su se već bili zabrinuli što ne sjedamo za večeru, a mi sretni što se vidimo nakon toliko vremena zajedno na tihom mjestu.

Nina pokazuje

Nina pokazuje

Pršut i sir

Pršut i sir

Nina i ja smo pričale o putovanjima, baš smo se zanijele.

Zovu nas unutra – miriše domaći pršut i sir iz ulja.

Sjedamo i krećemo s predjelom.

Ekipa je već vesela. Mihaela je preuzela vodstvo u zabavi. Toliko nas je nasmijavala pričajući dogodovštine iz prošlih dana agencije. Stvarno je bila u elementu. Falio je Nick, koji se prije uvijek nadovezivao na njene rečenice. Zabava je bila zagarantirana čim je njih dvoje tu. Ovako je Mihaela solirala, tj. preuzela glavnu ulogu zabavljačice Uključili su se i bivši direktori. Neke priče nismo nikad čuli. Stalno sam brisala suze smijalice. Mary II je bila malo tiša nego inače, razumljivo,  ali svi ostali smo bili kao u dobra stara vremena. Zaključili smo da je od velike ekipe samo dvoje ostalo u nekad najvećoj hrvatskoj turističkoj  agenciji – Micho i Mary II.

Peka

Peka

Zox i Imota

Zox i Imota

Za večeru je bila fantastična teletina ispod peke s patatama. Kao salata su bile poslužene pomadore – domaće, kapula – domaća  i paprike – također domaće! Začinjeno samo s krupnom soli. Ma prste lizati!

Mihaela priča anegdote

Mihaela priča anegdote

Mihaela

Mihaela

Koliko bih vam još  o hrani mogla pisati!!!!!!!!!!!!!!!!

Andres stigao

Andres stigao

Antonio i Mary

Antonio i Mary

Pojavio se Andres, koga smo čekali čitavu večer da dođe. Mislim da je bilo skoro ponoć, svaka čast na održanoj riječi!

Hendrix

Hendrix

Sredina stola

Sredina stola

Hendrix uzima gitaru, ne znam kad sam ga vidjela da svira na našim zabavama. Mihaela i domaćin su bili vodeći glasovi, a Imota  ih pratio. Mi svi ostali smo bili prateći vokali. Micho je bio „oduševljen“ repertoarom, Iv, Mary,  Nina i ja smo mu se smijale. Zox je Hendrixu potvrđivao pogođene tonalitete i dobacivao ideje za pjevanje. Inače u pričama bi se povremeno oglasio kojom duhovitom upadicom.  Micho se zapričao s domaćinom o ponovnom povratku dubrovačke malvazije nakon što ju je jedne godine potpuno uništila peronospora.

Stari snimci obitelji Klaić

Stari snimci obitelji Klaić

Ispred starih slika

Ispred starih slika

Mary I i ja smo malo proučavale rodoslovlje obitelji Klaić, koje je gospar dao napraviti još prije rata. Svaka čast  na ideji i realizaciji. Gospođa Kate je sačuvala masu starih predmeta i izložila ih. Kažu nam da su stranci ludi za antikvitetima. Isto ih fascinira rodoslovlje. O eko plodovima da i ne govorim. A tek piće – čuvena malvazija iz vinskih podruma Klaića. Isti primjerci su izloženi u Đurovićevoj špilji.

Vatrogasna

Vatrogasna

Razišli smo se iza ponoći, vozili se sretni i nasmijani svojim kućama osjećajući zadovoljstvo susretom s tako dragim ljudima. Dosta je ljudi nedostajalo i stvarno su nam falili. Ipak, mi smo se tako dobro zabavili!

Tko zna kad ću opet moći poći, ali ovaj mi je susret stvarno bio potreban. U povratku smo nastavili s opuštenom  pričom o dojmovima. Važno je bilo ne dozvoliti da se oni iskrcani problemi u dolasku, slučajno nekome ne ukrcaju 😉

Autor teksta: Kalina

Autori slika: Iv, Micho, Mary II i Kalina

Srednjovjekovni sajam u Šibeniku

13 ruj.

Autor: Jasenko B.

Najava Srednjovjekovnog sajma bila je dovoljan mamac našoj ekipi da se zaputimo prema Šibeniku. Ovo je već šesti sajam po redu, a mi za njega nismo čuli do ove godine. Idemo ispraviti tu nepravdu. Ujutro smo sjeli u auto i vesela 5-člana ekipa zaputila se cestom uz more. Stigli smo točno u 10 na početak dnevnih događaja.

Tri dana Šibenik se preselio u Srednji vijek. Moglo se tu vidjeti bezbroj kostimiranih plemića i plemkinja, na sve strane su iznikli topovi, mačevi, viteški oklopi, samostreli i raznorazni srednjovjekovni rekviziti. Štandovi su okupirali cijeli stari dio grada. Trgovci i obrtnici su nudili za prodaju svakakve proizvode koji nam dočaravaju ono doba, ali nas kupovina nije previše zanimala. Prihvatili smo se luka i strijele. To je vještina u kojoj smo se od djetinjstva željeli okušati, skoro pa pravi indijanski rekviziti. Prijateljica Marta bila je odlična, sve u sridu, pa je dobila i nagradne strijele za gađanje. Djeca su se najviše vrtila oko konja, njih uvijek zanima uzjahati ove plemenite životinje.  Bilo je tu čudnih melodija koje su izvodile razne glazbene skupine. Oko njih su se okupljali brojni zantiželjnici. Mnoge instrumente nismo uspjeli prepoznati. Ratnici su demonstrirali svoje vještine i njima podučavali znatiželjnike. Čak smo i gubavce vidjeli na gradskim ulicama. Oni su bili česta pojava prije nekih stotine godina, pa su organizatori i njih predstavili posjetiteljima.

U podne su se oglasili topovi.

Stigle su tu stotine kostimiranih sudionika sajma, mnogi iz inozemstva. Svojom bogatom odjećom pokazali su nam kako se oblačilo u neka davna vremena. Izgledali su jako otmjeno i romantično. Zanimljive i zabavne su bile borbe vitezova na Trgu Republike Hrvatske ispred Gradske vijećnice. Uz zvuke glazbe mladi vitezovi  su se mačevali u nastojanju da pobijede i pridobiju srce i ruku svoje izabranice. Pobjednik je osvojenu djevu u naručju odveo svom domu. U cijeloj predstavi su učestvovali stvarni glumci i plesači.

Na drugoj strani ugostitelji su priređivali namirnice i jela po receptima iz srednjeg vijeka, pod nazivom ‘Jelovnici izgubljenog vremena’. Nažalost, nismo ih stigli degustirati.

Najvažniji događaj subote odigravao se u gradskoj luci. Došlo je do napada osvajača na Šibenik, držali su ga pod opsadom, a suprotstavili su im se branitelji koji nisu htjeli prepustiti svoj grad. Borba je simbolizirala stvarnu obranu grada od napada Turaka, koja se u prošlosti odvijala baš na ovaj datum. Pobjeda se slavila pjesmom i plesom, uz zvuke fanfara i topova do dugo u noć.

Nerado smo se vratili u sadašnjost. Ipak čekala nas je vožnja do Splita. Ekipa je bila zadovoljna. Kupljeni rekviziti su ostali za uspomenu na jedan zabavno proveden dan u nekom drugom vremenskom okruženju.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

%d blogeri kao ovaj: