Arhiva | Turska RSS feed for this section

Artemidin hram u Efezu

1 pro.

 

ostaci hrama

ostaci hrama

“Nije šala naći se na mjestu gdje je stajalo jedno od sedam svjetskih čuda antičkog svijeta. Svi znamo da su od njih sedam na  životu samo piramide iz Gizeha u Egiptu. Svi ostali davno su nestali sa površine Zemlje. O njihovom izgledu znamo uz pomoć rekonstrukcija, pravljenim prema originalu. Inače, ta antička svjetska čuda imenovao je grčki pjesnik Antipatros iz Sidona.

I tako, na par kilometara od starog grada Efeza, prema Selčuku, 550 g.p.n.e. bio je sagrađen grčki hram posvećen Artemidi (Artemisu), remek djelo grčke arhitekture i skulpture. Ne zna se točno kako je izgledao, ali pretpostavka je da je stajao na 127 stupova dvostruko poredanih svaki visine 18 metara. Cijeli hram je bio od mramora. Bila je tu i visoka statua Artemide, koju su slavili u Efezu, izrađena od drveta vinove loze i obložena zlatom i srebrom, visine 2 m. Ona je bila grčka božica mjeseca, zvijeri i lova, a i zaštitnica djevojaka, svadbe i poroda. Prema mitu bila je kći Zeusa i njegove prve žene Lete, sestra blizanka Apolona. U Maloj Aziji je bila vrhovno božanstvo, osobito su je štovali u Arkadiji. Postoji više mitova o njoj, a najpoznatiji je onaj da je rođena u Ortigiji, u Efezu, te su joj zbog toga i podigli ovaj hram. Pisci tog vremena su govorili kako je to najljepša građevina na svijetu…”

PUTOPIS ARTEMIDIN HRAM U EFEZU

Pamukkale, Turska

27 lis.

Glavni putopisac se vratio s putovanja i čeka na red za objavljivanje 🙂 . @sava je prvi put, poput Sama, uredila svoj putopis sama. Čestitke na prvijencu! Inače, ovo je njen 31. putopis .

‘Mnogo je mjesta na kugli zemaljskoj koje bih željela vidjeti, diviti se čudesnim djelima izvajanim rukama čovjeka ili prirode. Mnogo toga je lijepo, ali neke stvari su mi sasvim neshvatljive. Tako sam godinama zamišljala kakve li su to bijele stijene, koje je priroda oblikovala u kamene cvjetove, stalaktite na otvorenom, jezerca puna tople vode u kojima se ogleda plavo nebo…’

PUTOPIS PAMUKKALE

cudesni stalaktiti
cudesni stalaktiti

Severinine tulumbe

25 sij.

Neki su nas primijetili kao putopise s receptima.  U zadnje vrijeme nismo objavljivali nove. Večeras su mi moji napomenuli kako su se  poželjeli  tulumbi. I eto ideje za dodatak turskim receptima. Kako je autor većine mojih kolača Severina, ali ne pjevačica, naslov je opravdan. Još jedna napomena:  putopis Istanbul je najčitaniji, a od recepata su najgledaniji upravo turski.

Severinine tulumbe

Sastojci:

1 šalica (2dl) mlijeka

1 šalica (2dl)  vode

1 mala (1dl) šalica  šećera

1,5 mala šalica ulja

malo soli

30 dag gl. brašna

1 prašak za pecivo

Priprema:

Staviti na vatru teću napunjenu mlijekom, vodom, uljem, šećerom i solju.  Kad ovo prokuha, dodati 30 dag brašna i prašak za pecivo. Malo ukuhati i skinuti s vatre. U mlako tijesto staviti 4 jaja (lagano umiješati jedno po jedno koristeći spiralne miješalice miksera).

Zaljev:

4 velike šalice šećera

3  velike šalice vode

Ovo treba samo provriti, zatim ohladiti. Tko voli, može staviti kriške limuna.

Tulumbe se prže u dosta vrelog ulja, a izrađuju  posebnim “pumpom”. Moraju plivati u ulju. (Same se okreću ako je dovoljno ulja). Vaditi ih šupljom žlicom da okapa ulje i stavljati vrele  u hladan zaljev. Poslije 1h vaditi i slagati u neku posudu. Preliti ostatkom zaljeva.

Tomišina baklava

29 stu.

“Ovaj recept sam dobila prije nekih 35 godina, od Tomiše, prijatelja iz djetinjstva. Neobično, ali istinito – taj momak  je  znao stotine recepata, i meni, tada srednjoškolki, često davao savjete o kulinarstvu. Tužna strana priče je to što je on bio prisiljen kuhati svojoj obitelji, koju su činili otac, (često na putovanjima), mlađi brat i nepokretna baka. Život te obitelji bio je na plećima tek punoljetnog mladića. Ova baklava mi je bila najdraža, specifična jer je bez oraha, i podsjeća na jedno davno i lijepo prijateljstvo s Grbavice.

Sava “

Neobičan način dobivanja recepta me inspirirao za današnji post. Recept možete pronaći među  Turskim receptima.

Aja Sofija – sveta mudrost

29 stu.

“Hagia Sofia, Sveta Sofija, u prijevodu Sveta mudrost, smještena je na trgu Sultanahmet, preko puta Plave džamije, na samom vrhu poluotoka koji oplakuje Mramorno more, a s druge strane zaljev Zlatni Rog. Kao zaštitni znak grada, plijeni svojom izvanrednom ljepotom i povijesnom vrijednošću. Izgrađena u 6. stoljeću, čak 916 godina bila je bizantska crkva, a nakon toga s dolaskom turskih osvajača pretvorena u džamiju. Takvu ulogu je imala  481 godinu.”

Povodom  islamskog blagdana – Kurban Bajrama, Slavica je obradila Džamije u Istanbulu.

Zahvaljujem joj na ovoj temi, jer je većini nas islamska vjera prilično nepoznata. Kako u ovom putopisu piše:

“Za nas, nenavikle na islamske običaje, čudno je obvezno skidanje obuće na ulazu, za koju dobijete vrećice. Također sam morala ogrnuti ponuđenu maramu  preko otvorenih ramena, sve u skladu sa tradicionalnim običajima.  Ulaz u džamiju, a i cijela njenu unutrašnjost pokrivena je raznobojnim tepisima. Kako bi izgledali kad bi ih brojni posjetioci isprljali  svojom obućom? Zadivljeno sam promatrala taj veličanstveni rad mnogobrojnih ruku, koliko je čvorova trebalo utkati u te šarene vunene prostirke, po kojima mi sada bez razmišljanja gazimo. Bila su to prekrasna umjetnička djela.  Unutrašnjost džamije je zasebno ograđena – u sredini dio za vjernike, a okolo dio za turiste, iznad kojih se nisko spuštaju dominantni i prebogati lusteri. Gledala sam te ljude koji se opuštaju u miru svoje molitve, duše usmjerene prema uzvišenim mislima, čak pomišljala smetaju li im toliki znatiželjni turisti koji ih ljubopitivo zagledaju. Ipak nisam kod njih primijetila nikakvu reakciju, oni su bili u svom svijetu. Kao uostalom i drugi vjernici u molitvi, bez obzira kojoj vjeri pripadaju. Njihovi neobični pokreti pri klanjanju su me fascinirali, osobito spuštanje glave tik do samog poda, kao i različiti položaji tijela pri meditacijama.”

%d blogeri kao ovaj: