Arhiva | Sjeverna Amerika RSS feed for this section

Utah – pravi Divlji zapad

27 ožu.
BryceCanyon

BryceCanyon

Čitanjem ovog teksta i gledajući izvrsne umjetničke fotografije, poželjet ćete odjahati na konju u neki dobar vestern zamišljajući kako se nalazite okruženi Navajo Indijancima. Lagano kaskate i imate osjećaj kao da vas gledaju – osvrnete se – nema ih. Odjednom pored vas proleti Ptica Trkačica i opet nadmudri Kojota koji upada u kanjon Monument Valleya , a iznad njega se podiže oblačić 🙂

Biste li se radije smjestili u hotel u kome su odsjedali John Wayne, Clint Eastwood i drugi vestern glumci ili biste oprobali najnoviji hotel, koji su otvorili Navajo Indijanci – The View Hotel? Za odabrati pomoći će vam snimci svitanja…

Bryce Canyon ili Zion – nacionalni park… gdje se više zadržati kad su krajolici gotovo nestvarni?

Sigurno ste poželjeti obići američki jugozapad  – road tripom 1000 km u 5 dana! Povirite kako je to doživjela Ehli!

PUTOPIS UTAH

Arizona – posvećeno osobi koja je otišla s mimozama

16 ožu.

Još mi u ušima odzvanja zvonki smijeh jedne vedre, optimistične i tople  osobe.  Oko sebe je okupljala ljude zabavljajući ih i onda kad joj je bilo teško. Prenijela je svoju pozitivnu energiju i snagu svojim najmilijim, čak se i na najmlađim članovima obitelji  osjeća njen duh i vedrina.  Zato smo joj ostavili mimoze da joj mirišu i podsjećaju je na sve nas koji smo je voljeli…

Vjerujem kako bi bila oduševljena sljedećim Ehlinim  uratkom:

 

sedona-teapot

sedona-teapot

“Grand Canyon je svakako bio glavni razlog mog posjeta Arizoni, ali zasigurno ne i jedini. Više od četvrtine teritorija ove jugozapadne američke savezne države pripada indijanskim plemenima, između ostalih Navajo, Hopi, Apache, Yavapai… Povijest američkih Indijanaca me uvijek fascinarala, još od kada sam davno, kao dijete, pročitala „Posljednjeg Mohikanca“.

Na „road trip“ krećemo iz Vegasa rentanim minivanom, naoružani GPS-om i za svaki slučaj tiskanim kartama. Prva stanka je već nakon pola sata vožnje – Hoover Dam, brana na rijeci Colorado, nizvodno od Grand Canyona…”

Dragi čitatelji, preporučujem vam odlične fotografije naše majstorice Ehli i uživajte čitajući:

PUTOPIS ARIZONA

Putovanje/bjekstvo iz Amerike djevojčice Clare

12 ožu.

Za ovu priču Niki je dobio nagradu u školi. Priča je o djevojčici Clari, koja je s roditeljima bila crno roblje u Americi i opis putovanja/bjekstva iz Amerike u Kanadu.  Objavljujem je u originalu, bez prijevoda, kako bi je Niki mogao pokazati svojim prijateljima. Prijatno iznenađenje si nam priredio , Niki. Sviđa mi se kako i na koji način mladi Kanađani uče o svojoj povijesti.

“It was a cold winter day. I was sitting in my usual spot, in my wooden rocking chair, near the blazing fire. The fire was slowly crackling making the room feel cozy. This is my favorite part of winter. Even though I have lived a long time in Canada, I will never get accustom to the cold. I have lived my childhood in Kentucky where it is always warm. “Grandma, can you tell us a story about your past?” asked my granddaughter. I slowly opened my eyes to see my grandchildren’s happy faces looking up at mine. “Why sure I can” I said. Even though I told them my story a hundred times, I know they loved hearing it. “When I was a little girl, I had to work hard and long, till sunrise to sunset. I never really hated working in the fields but what I really disliked was how our kind the African Americans were being treated. We were beaten, neglected, and we were our master’s property by law.” “That must be awful” said my grandson. “I would never want to live a life like that.” He said it with a frown on his face. “We were never taught to read or write because our masters thought we would counterfeit their signatures and free ourselves. I did not even know how old I was. It was a bad time to be of a different culture.” “Why grandma?” asked my granddaughter. “Well, because there are some people who think they are more superior then other people.” I answered…

The whole story –> Clara’s story

Gallo Pinto – recept iz Costa Rice

27 velj.

 

Gallo pinto - posluživanje

Gallo pinto - posluživanje

Recept i tekst : Sam

Prije nekoliko godina zadesio sam se u Parizu. Prilikom ukrcavanja u avion čujem nekakve Amerikance kako govore da jedva čekaju da se vrate u Ameriku i najedu hamburgera i pizza. Očito nisu bili oduševljeni francuskom kuhinjom!

Priča ne završava tu. Tijekom mog posljednjeg boravka u Costa Rici pričam s prijateljicom o kulinarstvu i ona spomenu kako je grupa Ticosa (kako oni sebe zovu) bila u Parizu. Po povratku ih intervjuirala televizija i oni kažu kako im je dosadila francuska kuhinja i da su jedva čekali da se vrate i navale na njihov tradicionalni gallo pinto (u prijevodu ‘šareni pijevac’). Očito, ni oni nisu bili impresionarni francuskom kuhinjom! Evo vam recepta, pa sudite sami:

GALLO PINTO

Sastojci:

sastojci

sastojci

1 šalica kuhane bijele riže

1 šalica kuhanog crnog graha, ocijeđenog i ispranog

¼ šalice juhe (bujona) preostale od kuhanja crnog graha*

1 glavica fino sjeckanog luka

2 češnja češnjaka, fino sjeckanog

1 (slatka) crvena paprika, fino isjeckana

2 žlice ulja od masline

2 žličice ulja od sezama

3 žlice začinjene salse od povrća (Salsa Lizano, npr.)

svježi korijander/cilantro (sličan persinu)

sol i crni papar po ukusu

Priprema:

priprema - przenje

priprema - prženje

dodan grah

dodan grah

pred posluživanje

pred posluživanje

 

Zagrijte maslinovo i sezamovo ulje u teći na srednjoj temperaturi. Ako vam se ulje počne dimiti, znajte da ste pretjerali. Dodajte začine (luk, papriku, češnjak) i pirjajte dok ne požuti (oko 5 minuta). Nemojte se motati naokolo, inače ćete dobiti neke tamnije boje od žute, a to baš i nije dobro. Dodajte crni grah pa juhu, nakon toga rižu. Vodite računa o redoslijedu, jer ako nalijete prvo juhu u ulje, slijedi neugodno iznenađenje. Nemojte reći da vas nisam upozorio! Promiješajte i pirjajte dok juha ne ispari. Na kraju dodajte cilantro, salsu, te sol i papar po volji.

Gallo Pinto možete jesti uz jaja, sir ili zelenu salatu. Ako vam nije do dijete, onda vam neće ništa škoditi ni malo mesa po želji.

Dobar tek!

(*) Napomena: Kuhani crni grah možete nabaviti i u limenci. Odlijte tekućinu – to vam je bujon koji će vam zatrebati usput, a grah procijedite i isperite u vodi. Ja nisam probao ispiranje graha u drugim tekućinama, tako da vam o tome ne bih znao ništa reći iz vlastitog iskustva.

Napomena urednice: Sam je radio recept nekoliko puta, ali mi nije poslao slike izvedbe. Recept mi se učinio zgodnim, pa sam ga odlučila isprobati.  Nije lako pronaći sastojke u Dubrovniku. Crni grah sam našla u dućanu Bio Bio, a za Salsu Lizano (brand iz Costa Rice) nitko nije čuo, pa sam odabrala Podravkinu blagu salsu. Paziti kod pripreme crnog graha: treba ga potopiti večer prije, a kod kuhanja koristiti omjer 1:8 (1 šalica graha: 8 šalica vode).

 

Novi autor – putopis San Francisco

19 velj.

Na nedavni upit što je posebnost ovog bloga o putopisima postoje dva odgovora: suradnja više autora i recepti. Već duže vremena postoji poziv na suradnju s blogericom iz Tragova misli, Agnes.  Konačno se i ostvario – Agnes je postala i naš autor i to 29. Izabrala je predstaviti jedan veliki i poznati grad u SAD-u, San Francisco.

Ovaj  sjevernokalifornijski grad je dobio ime po Franji Asiškom, a dao mu ga je španjolski misionar  Francisco Palou godine 1776. osnovavši Misión de San Francisco de Asís (Misiju svetog Franje Asiškog). Sami grad je na veoma trusnom području i nekoliko puta je potpuno  razoren, što potresima, što požarima koji su ga slijedili, ali  i izgrađen ponovo. Zašto je bio tako privlačan za naseljavanje, iako je izrazito opasan za stanovanje? Zbog otkrivenih nalazišta  zlata, veliki broj tragača zlata je želio živjeti baš u Friscu.

Vjerujem da vas spomen imena ovog grada asocira na  kriminalce i kriminal, na čuveni zatvor Alcatraz, te najpoznatiji film o bijegu iz Alcatraza s Clint Eastwoodom u glavnoj ulozi. Čak je i Al Capone služio svoju kaznu u njemu 7 godina.

Naša nova autorica se provezla ulicama San Francisca (po danu) kao navigatorica i prenijela nam misli koje su je prožimale dok je obilazila njegove ulice, brežuljke, te kulturne znamenitosti .

A sad pročitajte:  PUTOPIS SAN FRANCISCO

%d blogeri kao ovaj: