Albanija – Skadar, Drač i Tirana

Autor: Marin S.

ALBANIJA – OD  BUNKERA DO HOTELA

Albanija nam je kao klincima bila nepoznanica. Niti danas vremena se nisu baš promijenila što se tiče toga, ali promijenila se Albanija. Doduše, dalek je put još pred zemljom orlova i bunkera.

Zemlja iz koje se godinama nije moglo niti izaći, kamoli ući, nad tom zemljom se nije smjelo niti letjeti. Graniči s Crnom Gorom na sjeveru, Kosovom na sjeveroistoku, Makedonijom na istoku, Grčkom na jugu, Jadranskim morem na zapadu te Jonskim morem na jugozapadu. Ali neću time nastaviti, već onime po čemu mnogi znaju ovu zemlju.

Uglavnom, ljudi je znaju po bunkerima koji su građeni po cijeloj zemlji. Građeni su tako da su povezani podzemnim hodnicima, što će reći da je Albanija bolje povezana pod zemljom uzmemo li u obzir kvalitetu prometnica. Enver Hodža je bacao granate na te bunkere u kojima su bili inženjeri, koji su ih projektirali. Tako bi se uvjerio u kvalitetu, ako su bunkeri preživjeli, preživjeli bi i inženjeri, ako ne, tražio bi nove inženjere.

Jednom skini, drugom prodaj

Danas markiramo matematiku

Znači bunkeri i Enver Hodža. Enver Hodža je bio na vlasti, tj.vrhovni vođa Albanije, od kraja drugog svjetskog rata do svoje smrti, 1985. godine, kao Prvi sekretar Komunističke albanske partije rada… Bio je i premijer Albanije od 1944. do 1954. Inače, rođen je 1908. godine, studirao je neko vrijeme u Francuskoj, da bi se vratio u Albaniju gdje je prije stupanja u politiku predavao u jednoj školi. Divio se Staljinu, te, kada se dočepao vlasti, od svoje zemlje je napravio rasulo, od kojeg se, bez tuđe pomoći, još dugo neće oporaviti. Zatvorivši granice u svim smjerovima, ukinuo je uvid u situaciju o vanjskom svijetu svojim građanima. Albanska vlast je tvrdila da je Albanija postala potpuno samostalna u opskrbljivanju hranom tokom komunističke vlasti, kao i uspjesima u industrijalizaciji, elektrifikaciji i izbijanju nepismenosti i bolesti. Ipak, otvaranje albanskih granica, nakon pada komunista, je pokazalo drugu sliku: Albanije nije bila industrijalizirana i bila je ekonomski invalid u odnosu na ostale zemlje istočne Europe. Poljoprivreda nije bila napredna, bilo je vrlo malo telefonskih priključaka, dok plaće i standard su bili veoma niski po europskim mjerilima.

Konzervabus

Ulični shopping centar

Mnogo radnika je napustilo Albaniju i potražilo posao u Italiji ili Grčkoj. Najkarakterističnija ostavština Hodžine vlasti je 600.000 bunkera u zemlji od tri miliona. Ta zatupljenost se vidi i danas, 24 godine nakon Hodže, u nekim mjestima ljudi u autobus zure kao da je NLO upravo sletio u njihovo mjesto, jer oni ga jednostavno nemaju ili autobus nisu nikada vidjeli. Vrlo tužno, ali nažalost je istinito. Brojne kuće na periferiji, koje su građene bez ikakvih nacrta, koje se njišu,  nepravilnog oblika,  danas, u 21.stoljeću, nemaju ni struju, niti vodu. Na takvog čovjeka tintu više trošiti ne treba.

Albanski poljoprivrednik ide na more

Bijela tehnika - rasprodaja

Prvi put ušavši u tu najzatvoreniju zemlju Europe bio sam skeptičan na spomen Tirane.

Skadar, Lezhe i ostali gradovi na putu do albanske prijestolnice nudili su niti malo obećavajuće prizore. Sivilo, gomila smeća, bijeda, sve je to ono što čini Albaniju, barem s jedne strane. Ovo je Balkan, pa tamo gdje ima i bijede ima i raskoši.

Kvart u centru grada

Mladi poduzetnik

SKADAR

Al`zamil dzamija, Skadar

Dolazak u Skadar

Započnimo sa Skadrom, grad je to prvi na kojeg nailazite kada se nakon Ulcinja izađe iz Crne Gore. Grad je to gdje se dodiruje rijeka Drim s Bojanom, te odlaze u Jadransko more. Iskreno se nadam, na dobrobit svih turista, da s njima i ne odlazi smeće, kojeg je Skadar prepun. Grad započinje tvrđavom Rozafom. Za Rozafu, legenda kaže, da je u zid tvrđave uzidano njeno tijelo. Ona je bila nevjesta najmlađeg brata, od trojice. Uzidali su ju, kako se zid tvrđave ne bi noću rušio, što je bio slučaj. Između blokova kamena na glavnom ulazu se pojavljuje voda. Legenda kaže da bi to trebalo biti mlijeko koje će nahraniti njeno dijete.

Skadar - grad biciklista

Taxi biciklist u Skadru

Iako su kontejneri posvuda (uglavnom prazni) grad ima brda i brda smeća. Onome kome se ne da do Napulja, može u Skadar. Nakon što dosta živaca izgubite prometnicama Crne Gore, ovo je pravo mjesto za vas. Ovdje se imate priliku uvijek dobro nasmijati, jer običaj i navika lokalnih mještana vas stalno tjera na to. Od krave koja šeće centrom grada, po tri(!?) žene na jednom biciklu, malih biciklista koji bicikliraju krivim smjerom ceste, itd. Ako se mogu tako izraziti, na trenutke sam imao osjećaj  kako se ovdje vozi po principu „izbjegni me ako možeš“.

Welcome to Skadar - 21.stoljece

Gospođa iz Skadra

U gradu od 100.000 ljudi nema niti jednog semafora. Grad je osnovan u 4.st.  stare ere, te je bio prijestolnica ilirskog kralja Agrona i kraljice Teute, njegove žene. Kada su Slaveni počeli stizati na Balkan, došavši u okolicu u 7.stoljeću, Srbi dobivaju Skadar i ovdje su osnovali Duklju. Netko bi rekao, šećući ovim gradom, da je oduvijek jedna banana od grada, kako se kaže, ali ne. Skadar je bio vrlo razvijen u 19. stoljeću kada je bio trgovački centar Balkana i kada je mnogo zemalja imalo svoja poslanstva ovdje. Danas je to grad u kojem skladnim životom žive muslimani, pravoslavci i katolici.

Majka Tereza

Osim šetnje centrom, koji je začudo i dobro uređen, doduše to se odnosi na jedan trg, džamiju i park, posjetite i katoličku crkvu koju je inagurirala Majka Tereza osobno. Inače Majka Tereza je rodom iz ovog grada, iako rođena u Skopju. Crkvu je posjetio i Ivan Pavao drugi, kada je proglasio svetim biskupa pod imenom Frano Elia. Crkva je na par minuta od centra i taj dio grada je totalna suprotnost od onih dijelova sa brdima smeća na početku priče o Skadru. Vidi se da je mnogo Albanaca na radu u Italiji, te su unijeli malo talijanskog štiha u ovaj čudan, ali ipak za posjetiti interesantan grad.

DRAČ

Turizam u Draču

Prije odlaska u Tiranu, skrećemo prema Draču i odlazimo u grad-luku, to najveće turističko središte Albanije. Jedina konkurencija u turizmu mu je Saranda na samom jugu. Nekadašnja rimska kolonija ima brodske linije s Italijom nekoliko puta dnevno, uostalom Bari je svega nekih 100-150 km udaljenosti.

Drač - staro i novo

Drač se razlikuje od svih ostalih dijelova Albanije upravo radi turizma. Njegovi bulevari, plaže, restorani, kafići, uopće ne odaju dojam da se nalazite u ex najzatvorenijoj zemlji Europe. Iako su i ovdje bili Hodžini bunkeri, koje je Enver u nekoj paranoičnoj ludosti posvuda gradio, nestali su. Konobar u hotelu mi je objasnio da Drač do pred dvije-tri godine uopće nije ličio na današnji.

Plaža u Draču

No… došao je kapital, kako Albanaca tako i inozemni i ovdje su na pješčanim plažama hoteli nikli preko noći. Da bi sve to na nešto ličilo, bunkere se  podizalo s plaža, ukrcavalo na kamione i odvozilo. Neki su bili preteški, te ih se moralo razbijati i bušiti.Na mjestima gdje su se nalazili takvi bunkeri, hoteli i turistička naselja se još dovršavaju. Cijene u hotelima kao i restoranima su za hrvatski džep pristupačne svima. Nekretnine, urbane vile i zgrade niču kao gljive poslije kiše u united colors of benetton fasadama. Iznenadio sam se kada sam čuo da najluksuzniji stanovi možda dođu 900-1000 eur po kvadratu. Prosjek se kreće oko 500 eura, ali čisto sumnjam da neki albanski mafijaš nije pokupovao na desetke stanova, možda i zgrada i čeka da cijene peterostruko porastu.

TIRANA

Et hem beq dzamija

Pred Tiranom

U  predgrađu Tirane su kuće i vile koje vrijede vjerovatno kao nekoliko naselja u gradu. Do njih šatori, barake, gdje žive obitelji. Raskoš i bijeda. Da bi predstavio ovaj neobičan grad, predstavit ću i njegovog neobičnog gradonačelnika kojeg se često na radnom mjestu ili sastanku može vidjeti u Dieselovoj majci ili outfitu koji više priliči nekoj rock zvijezdi. Za sebe kaže da je rock zvijezda među gradonačelnicima ali i gradonačelnik među rock zvijezdama. Nikada se ne bih uhvatio mjesta gradonačenika da je riječ o nekom drugom gradu. Ovom neobičnom mjestu normalan gradonačelnik ne može pomoći. Da bi ulaskom u Tiranu barem nekome navukao osmijeh na lice pobrinuo se gradonačelnik Edi Rama. Otkad je stupio na vlast 2000. godine, krenuo je u bojanje grada. Ne onakvo bojanje na koje smo navikli od naših političara već doslovce, bojanje grada. Edi Rama je naredio da se krene u oživljavanje gradskih fasada, pa tako danas, kad se ulazi u grad, imate dojam da ulazite u dječji vrtić ili cirkus. Kako drukčije objasniti da fasada zgrade nije jedno ili dvobojna već šarena. Zelena, žuta, plava, crvena, ljubičasta, zelena, balkoni u kockicama, to je ono čime se gradska arhitektura danas krasi. Grad je bio zatvoren, država je bila zatvorena, sve je bilo sivo i nekako „bez sutra“ jedanput je kazao Edi Rama. Inače, aktualni gradonačenik je i umjetnik ne samo zbog ove ideje već je zbilja bio slikar. Držao je izložbe od Albanije, Europe do južne Amerike. Sretan je, kao i većina Albanaca, što se njegova zemlje riješila paranoidnog ludila Envera Hodže, koji je veći dio zemlje zatukao, ruku na srce, barem tristo godina unazad. U razgovoru s kustosicom muzeja saznajem da dok je odrastala u cijeloj Tirani nije postojao niti jedan kafić. Čak i danas, geografske karte izazivaju čuđenje pa i divljenje lokalnih žitelja, jer onaj tko bi je posjedovao u vrijeme Hodže završio bi u zatvoru s opisom: državni neprijatelj. Na spomen prvog čovjeka grada zakolutala je očima, jer je pretjerao sa bojanjem fasada, ali ipak je posadio  nešto zelenila u gradu što je do pred koju godinu bilo nezamislivo.

Ipak Tirana, kao i cijela Albanija ima problema, od nedostatka pitke vode, gomile smeća na svakom uglu, do organiziranog kriminala. 2003. godine grad je službeno brojio 340.000 žitelja da bi 2008. taj broj iznosio oko 860.000, istina je negdje sasvim više. Procjenjuje se da Tirana ima oko miljun i koju stotinu tisuća ljudi i barem dvaput više automobila.

Ne pa nisu ukradeni

Dolazak u grad bez grada

Albanci voze Mercedes, to svi odavno znaju, no ne zna se otkuda im točno tolik broj vozila sa nišanom. Ima tu starih dizelaša, ali ima i zavidan broj novih gl-a, glk-a. Hummer je također popularno vozilo u Tirani, a onaj tko ima Hummer ima i svoje ime na tablicama, bez obzira što je za volanom djedica od nekih sedamdeset godina. Popularno je naravno imati zatamnjene sve prozore.

Kapitalizam stigao u Tiranu

Diskoteka u Tirani

Tirana – milijunski grad se ne može pohvaliti  prometnom organiziranošću. Daleko je to od toga, da u Albaniji postoje autoškole, povjerovao sam tek nakon što sam ušao na parkiralište iste. Vožnja Albanaca ne daje naslutiti da je itko od njih prošao autoškolu, obilježene linije na cesti uglavnom ne postoje (kao niti pješački prijelazi), a vozi se u po pet, šest traka, a nerijetko vozači stvore još jednu.

Tiranu se može i opisati kao predgrađe bez grada. Takav dojam se stvara vozeći kilometrima ceste, a sa strane samo zgrade i neboderi. Ima tu i raznih predstavništva, vidi se da Amerika dosta ulaže u ovu siromašnu zemlju. Centar grada je Skenderbegov trg, široliki prostor sa kružnim tokom gdje su smješteni glavni turistički objekti ovog grada. Skenderbegov konjanik, zgrada Opere, nacionalne banke Albanije, Džamija Ethem beya i Nacionalni povijesni muzej.

Nacionalni povijesni muzej je zdanje izuzetne vrijednosti u kojem se nalaze svaki relevantni komad Albanske povijesti.

Tirana - skender beg trg

Centar Tirane, vise automobila nego stanovnika

Nasuprot hotela International u centru grada se nalazi restoran Zagreb, uz zgradu Opere čija je gradnja započeta 1959. polaganjem prve cigle od strane Nikite Hruščova, sovjetskog vođe.

Poznati albanski konjak nazvan po nacionalnom heroju koji je u 15 stoljeću obranio svoj narod od Osmanlija, Giorgiju Kastriotiju, znanom kao Skenderbeg, može se kupiti na svakom koraku. Bilo u suvenirnicama, bilo u trgovinama. Cijene variraju od tri i pol eura do pet. Jeftina cijena kao i ostali napitci, hrana u restoranima, te odjeća. Tirana ima oko trideset hotela, cijene variraju od desetak eura za one od dvije i tri zvjezdice, do hotela s pet zvjezdica gdje treba izdvojiti oko devedeset-sto eura. Ako želite plaćati u lekima, jedan euro predstavlja nekih 125 leka, s tim da ako plaćate u kovanicama, cijena proizvoda će biti nešto viša, jer kovanice manje vrijede. Tirana je lijep, neobičan grad, iako sam  ga triput posjetio, vjerujem da ću mu se vratiti. Srce je mirno na Balkanu. (Ako ne dolazite automobilom).

ALBANIJA

Albansko ime zemlje: Shqipëria=zemlja orlova

Predsjednik: Bamir Topi

Stanovništvo: Tri i pol miljuna

Glavni grad: Tirana (oko miljun)

Površina: 28.748 km2

BDP: 6.200 $

Valuta: albaski lek

Pozivni broj: +355

Auto osiguranje u Albaniji NE POSTOJI, preporučuje se odlazak rent-a carom ili turističkim autobusom