Ponekad susret s bivšom kolegicom može od obične svakodnevice napraviti čuda! Sretnem tako Sandy koja organizira zimovanja za svoju agenciju i upališe mi se lampice: idem je pitati ima li u ponudi što zanimljivo. Od moje lampice nastade ideja, bolja polovica me iznenađeno gleda, ali Sandy se odmah pokazala ženom od djela. Već za sat vremena mi je složila ponudu za Bjelašnicu. Osjetila sam leptiriće sreće u stomaku, odjednom je pozitivna energija izišla na površinu. Počeli su planovi. Najgore je što bih ja to odmah rekla djeci, a želimo ih iznenaditi poklonom za Novu godinu i treba šutjeti.
Natrčali smo se po butigama tražeći povoljnu zimsku skijašku robu. Sve smo lijepo zaokružili. Moja ideja je dobila krila.
Kad je osvanulo novogodišnje jutro, djeca su išla vidjeti što ima ispod bora. Ništa im nije bilo jasno: kofer i kuverta? Mi smo se smiješili rekavši im da otvore prvo kuvertu. Kako su se razveselili kad su vidjeli hotel na slici! Shvatili su o čemu se radi. Kofer smo mi otvorili: unutra su bile skijaške stvari. Krenule su probe garderobe.
Pitanje: “Kad idemo?”
Odgovor: “Sutra”
Nema novaca kojima se može zamijeniti roditeljska radost koju smo mi osjetili. Dva para malih tamnih očiju su nas gledala zadovoljno i ushićeno. Naš poklon je bio odlazak na planinu, čisti zrak, skijanje, sanjkanje, grudanje…
Putopisi blog 
Nedavni komentari