100. putopis – Rastoke

Mi smo ekipa koja voli slaviti. Ako nema razloga za slavlje, izmislit ćemo ga :).  Ova brojka nam se učinila zanimljivom, pa smo je odlučili obilježiti. Kako sam pisala u zadnje vrijeme, puno putopisa stoji na čekanju. Ipak,  prednost sam dala Slavici iz više razloga: prije svega prvi  objavljeni  putopis je njen, drugo  – njeni tekstovi i slike su me inicirali da pokrenem blog, a treće – ona je naš najčitaniji autor i ima najviše objavljenih tekstova. Ostali autori, nadam se da prihvaćate moje argumente? Molim komentare 🙂

Dogovarale smo se koji putopis izabrati kao jubilarni i izbor je pao na biser Rastoke. Plitvice su divne, ali i slavne, a Rastoke su manje poznate i predstavljaju pravi dragulj za ljubitelje prirode u Lijepoj našoj.

Ovih dana smo dobili čak tri nagrade od prijateljskih blogova, a našli smo se na listi Tomislava Buze, vrsnog blogera, voditelja IT projekata na Internet Monitoru,  koji nas je uvrstio među 25-blogova-domace-blogosfere-koje-preporucam-svakom-citatelju . Zahvale i Denisu s bloga Denisov geo kutak, koji nas je preporučio kao “putopisi za pet“. Bilo je tu još zanimljivih preporuka.

Dragi čitatelji, nadam se da ćete nas i dalje pratiti u tako velikom broju i više komentirati, kako bismo bili još bolji.

A sad nastupa glavni putopisac s PUTOPISOM RASTOKE!!!!

Večer u Konavlima

Konavoske lutke

Meni

S vremena na vrijeme ekipa iz bivše firme se odluči okupiti i malo proveseliti. Prije to nikako nisam propuštala, jer je uvijek bilo dobro i zabavno, ali zadnjih nekoliko godina  nisam nalazila čuvara za potomke. Ovaj put, baka servis je bio tu i sva raspoložena, odlučila sam im se ponovo pridružiti.

Izabrali su jedno mirno i tiho mjesto – Popovići, u Konavlima. Antonio i Iv su bili organizatori.

Rasporedili smo se po autima i krenuli na odredište. Odmah u startu, čim se krenulo,

pozitivna  energija se širila , a dobre vibracije osjećaju na daljinu. Kako se vozimo i pričamo, osjećam kako  se problemi „bacaju kroz prozor“.

Stigli smo prvi, Nina, Micho i ja, ali nismo imali pojma gdje je kuća, buduća konoba,  u kojoj će biti večera. Ugledala sam  auto bivših direktora – i za njima.

Staza prema stijenama

Konavoske stijene 2

Slijedili su pozdravi i prijedlog za obvezni obilazak čuvenih Konavoskih stijena i skrivene plaže. Skoro je padao mrak, a mi se stazom uputili prema liticama. Nevjerojatno kako iza tako lijepog zelenila slijedi litica. Kao u crtanim filmovima – Ptica Trkačica i Kojot uvijek dođu na takvo mjesto i …

Zalazak

Imota i Micho na stazi

Bila sam očarana. Izvukla sam fotoaparat i krenula slikati –  kakav zalazak sunca, kakva priroda… neopisivo riječima.

Skrivena plaža u mraku

Konavoske stijene

Žalila sam što Iv nije stigla malo prije, jer je ona imala odličan fotoaparat. Nema veze, naša mala grupa je išla do mjesta odakle se mogla vidjeti čuvena plaža. Prvo sam stala kao ukopana – odavno nisam vidjela nešto tako čudesno, a ljupko i skriveno od očiju.

Iv, Zox & Imota

Imota i Mihaela

Vratili smo se pred sami mrak. Stižu Iv i Mary. One su malo zakasnile, ali su se po mrklom mraku zaputile strmim putem – hrabrice. Imota, kao pravi džentlmen, ih je čekao kako se ne bi vraćale same do konobe. Ipak ih je malo uplašio bacajući kamenčiće  i zakašljavajući se.

Lutke

Konoba

Meni je i ovo bilo dovoljno. Već bih mogla doma – upila sam ljepotu trenutka. 🙂

Priznanja

Abak

Produžili smo do okupljališta – tamo Zox, Mihaela,  Antonio, Mary II… priči nikad kraja. Kad smo ušli u konobu, samo smo škljocali foto aparatima. Puno detalja za snimanje. Malo su slikali Zox, malo Mary, malo Iv.

Ponuda pića

Domaćin Vlaho

Ljubazni domaćini gospar Vlaho i gospođa Kate su nas poslužili rogačušom, višnjevačom i orahovicom. Probala sam rogačušu na preporuku Mihaele i stvarno je bila odlična.

Grožđe i smokve

Dubrovačka malvazija

Mary

Pred konobom tek ubrane smokve, grožđe i jabuke. Navalili smo na eko plodove.

Meni je i ovo bilo dovoljno. Antonio me upozorio da se čuvam za poslije. 🙂

Dolazi Hendrix.

Mary, Micho & Nina

Mary i Hendrix

Domaćini su se već bili zabrinuli što ne sjedamo za večeru, a mi sretni što se vidimo nakon toliko vremena zajedno na tihom mjestu.

Nina pokazuje

Pršut i sir

Nina i ja smo pričale o putovanjima, baš smo se zanijele.

Zovu nas unutra – miriše domaći pršut i sir iz ulja.

Sjedamo i krećemo s predjelom.

Ekipa je već vesela. Mihaela je preuzela vodstvo u zabavi. Toliko nas je nasmijavala pričajući dogodovštine iz prošlih dana agencije. Stvarno je bila u elementu. Falio je Nick, koji se prije uvijek nadovezivao na njene rečenice. Zabava je bila zagarantirana čim je njih dvoje tu. Ovako je Mihaela solirala, tj. preuzela glavnu ulogu zabavljačice Uključili su se i bivši direktori. Neke priče nismo nikad čuli. Stalno sam brisala suze smijalice. Mary II je bila malo tiša nego inače, razumljivo,  ali svi ostali smo bili kao u dobra stara vremena. Zaključili smo da je od velike ekipe samo dvoje ostalo u nekad najvećoj hrvatskoj turističkoj  agenciji – Micho i Mary II.

Peka

Zox i Imota

Za večeru je bila fantastična teletina ispod peke s patatama. Kao salata su bile poslužene pomadore – domaće, kapula – domaća  i paprike – također domaće! Začinjeno samo s krupnom soli. Ma prste lizati!

Mihaela priča anegdote

Mihaela

Koliko bih vam još  o hrani mogla pisati!!!!!!!!!!!!!!!!

Andres stigao

Antonio i Mary

Pojavio se Andres, koga smo čekali čitavu večer da dođe. Mislim da je bilo skoro ponoć, svaka čast na održanoj riječi!

Hendrix

Sredina stola

Hendrix uzima gitaru, ne znam kad sam ga vidjela da svira na našim zabavama. Mihaela i domaćin su bili vodeći glasovi, a Imota  ih pratio. Mi svi ostali smo bili prateći vokali. Micho je bio „oduševljen“ repertoarom, Iv, Mary,  Nina i ja smo mu se smijale. Zox je Hendrixu potvrđivao pogođene tonalitete i dobacivao ideje za pjevanje. Inače u pričama bi se povremeno oglasio kojom duhovitom upadicom.  Micho se zapričao s domaćinom o ponovnom povratku dubrovačke malvazije nakon što ju je jedne godine potpuno uništila peronospora.

Stari snimci obitelji Klaić

Ispred starih slika

Mary I i ja smo malo proučavale rodoslovlje obitelji Klaić, koje je gospar dao napraviti još prije rata. Svaka čast  na ideji i realizaciji. Gospođa Kate je sačuvala masu starih predmeta i izložila ih. Kažu nam da su stranci ludi za antikvitetima. Isto ih fascinira rodoslovlje. O eko plodovima da i ne govorim. A tek piće – čuvena malvazija iz vinskih podruma Klaića. Isti primjerci su izloženi u Đurovićevoj špilji.

Vatrogasna

Razišli smo se iza ponoći, vozili se sretni i nasmijani svojim kućama osjećajući zadovoljstvo susretom s tako dragim ljudima. Dosta je ljudi nedostajalo i stvarno su nam falili. Ipak, mi smo se tako dobro zabavili!

Tko zna kad ću opet moći poći, ali ovaj mi je susret stvarno bio potreban. U povratku smo nastavili s opuštenom  pričom o dojmovima. Važno je bilo ne dozvoliti da se oni iskrcani problemi u dolasku, slučajno nekome ne ukrcaju 😉

Autor teksta: Kalina

Autori slika: Iv, Micho, Mary II i Kalina

Dvorac Trakošćan

‘Moj otac ga je iznimno volio. Svugdje je putovao, ali njemu se uvijek vraćao u svojim lutanjima, u svojim ljubavima. Njegovu sliku smo imali na zidu, čudesnu sliku dvorca čiji se odraz vjerno zrcali u vodi. Kao djevojčica nisam mogla procijeniti gdje završava dvorac, gdje počinje igra vode i boja. Gledala sam je kao ikonu i slušala tatine priče kako će me jednog dana odvesti tamo, gdje ću biti njegova princeza. Očekivala sam taj dan, sanjala o njemu. Slika na zidu me stalno podsjećala kako će moj san postati  stvarnost, jer negdje tamo na brijegu, iznad tajnovitog jezera, stoji predmet moje mašte.  Jednom me tata odveo jako blizu, u Varaždin, i sva sam gorjela od želje da idemo i do dvorca, ali njegovi poslovi zbog kojih smo došli nisu dopuštali zadržavanje duže od predviđenog vremena. Obećao mi je sigurni odlazak drugi put…’

Slavica D: Slika posvećena mom ocu – Dvorac Trakošćan