Neobične zgrade, 2. nastavak

Kako nam je krenulo s neobičnim zgradama, izgleda da ovo neće biti posljednji nastavak s ovim naslovom. Slavica je u drugom dijelu opisala Beč, Graz, Kopenhagen, Malme i Istanbul.

ISTANBUL – azijski dio

KOPENHAGEN – zgrada Opere

ISTANBUL – neboder

MALME- Turning torso 2

GRAZ -Kunsthaus, Umjetnički paviljon

BEC – detalj pred Hund. zgradom

BEC – Donau City-crkva

BEC – ispred Hund. zgrade

GRAZ – Kunsthaus i Murainsel

BEC – terasa pred Hund.zgradom

BEC – fasada spalionice

BEC – Hundertwasser zgrada

Naša suradnica, Maja, iz Prozora u dom, je također napisala zanimljiv post o Iskrivljenoj kući u Poljskoj, koja se svakako uklapa u naše neobične zgrade.

Aja Sofija – sveta mudrost

“Hagia Sofia, Sveta Sofija, u prijevodu Sveta mudrost, smještena je na trgu Sultanahmet, preko puta Plave džamije, na samom vrhu poluotoka koji oplakuje Mramorno more, a s druge strane zaljev Zlatni Rog. Kao zaštitni znak grada, plijeni svojom izvanrednom ljepotom i povijesnom vrijednošću. Izgrađena u 6. stoljeću, čak 916 godina bila je bizantska crkva, a nakon toga s dolaskom turskih osvajača pretvorena u džamiju. Takvu ulogu je imala  481 godinu.”

Povodom  islamskog blagdana – Kurban Bajrama, Slavica je obradila Džamije u Istanbulu.

Zahvaljujem joj na ovoj temi, jer je većini nas islamska vjera prilično nepoznata. Kako u ovom putopisu piše:

“Za nas, nenavikle na islamske običaje, čudno je obvezno skidanje obuće na ulazu, za koju dobijete vrećice. Također sam morala ogrnuti ponuđenu maramu  preko otvorenih ramena, sve u skladu sa tradicionalnim običajima.  Ulaz u džamiju, a i cijela njenu unutrašnjost pokrivena je raznobojnim tepisima. Kako bi izgledali kad bi ih brojni posjetioci isprljali  svojom obućom? Zadivljeno sam promatrala taj veličanstveni rad mnogobrojnih ruku, koliko je čvorova trebalo utkati u te šarene vunene prostirke, po kojima mi sada bez razmišljanja gazimo. Bila su to prekrasna umjetnička djela.  Unutrašnjost džamije je zasebno ograđena – u sredini dio za vjernike, a okolo dio za turiste, iznad kojih se nisko spuštaju dominantni i prebogati lusteri. Gledala sam te ljude koji se opuštaju u miru svoje molitve, duše usmjerene prema uzvišenim mislima, čak pomišljala smetaju li im toliki znatiželjni turisti koji ih ljubopitivo zagledaju. Ipak nisam kod njih primijetila nikakvu reakciju, oni su bili u svom svijetu. Kao uostalom i drugi vjernici u molitvi, bez obzira kojoj vjeri pripadaju. Njihovi neobični pokreti pri klanjanju su me fascinirali, osobito spuštanje glave tik do samog poda, kao i različiti položaji tijela pri meditacijama.”

RESESKILDRING – putopis na švedskom

U jednoj raspravi na forumu pronašla sam detalj koji me kao urednicu oduševio. Nadam se kako se naša Šveđanka  neće ljutiti što je parafraziram.

Definicija putopisa prevedana sa švedskog: “Opis putovanja pored činjenica treba  sadržavati i mirise  mjesta na kojem si bio. Suho sasipanje činjenica  nije putopis dakle. Putopis treba da je osoban. Da pisac ponudi sebe i svoju ličnost – da se ogoli do srži…”

Ove rečenice su me potaknule  za novo postavljanje slika u Istanbulu: odabrala sam pored krajolika i začine, slatkiše, hranu, a toga u Istanbulu ima na svakom koraku.

Još me jedan detalj privukao, a bio je odgovor druge forumašice:

“Ne treba gledati tuđi stil pisanja. To je jako pogrešno. Kao da gledaš tuđe frizure prije odlaska frizeru, ili tuđu garderobu prije odlaska u kupovinu. Pa ljudi vrijede baš zato što imaju svoju osobnost! ”

Zanima me vaše mišljenje o gore napisanom.

Eksplozija inspiracije

1. Izgleda kako je dolazak jeseni utjecao na stvaralačke sposobnosti putopisaca. Nisam stigla postaviti Toscanu, a već dolazi novi putopis Istanbul. On je nešto najfriškije na blogu, jer se Slavica u nedjelju vratila s puta.

“Čudnom igrom slučaja, nakon otkazivanja željene ture, agencija mi je ponudila zamjenu: Istanbul. Bila sam razočarana, jer me Istok nije odviše privlačio, ali nekako podsvjesno proradila je znatiželja. Pa ipak taj grad hvale mnogi koji su ga vidjeli. Odlučila sam riskirati, ne očekujući previše. Moje pravilo je : sve vrijedi vidjeti.

Sreća da je let išao direktno iz mog grada, znači nema onih zamornih presjedanja. Nakon manje od dva sata sletjeli smo na aerodrom ‘Sabiha Gocken’, na azijskoj strani…”

2. Htjela sam još dati podršku našoj velemajstorici Vesni na Europskom prvenstvu u šahu, koje se uskoro treba održati. Ne znam jeste li svjesni koga sve ima na  blogu Putopisi, Vesna je tako slavna da ima vlastitu poštansku marku. Iako je moja bolja polovica filatelist, još je nismo uspjeli nabaviti, jer je veoma rijetka. A tek kakve nas zanimljivosti od nje očekuju! Napisat će o mjestu na Zemlji na kojoj 99% vas nije bilo. Slike sam već vidjela, neopisivo. Samo samo malo “odškrinula vrata”.