Stanovnici tišine – Mirogojske arkade

Nakon dugo vremena, javio mi se jedan kolega s fakulteta, Neven,  želi  biti prijatelj sa mnom na FB. Pogledam njegove fotografije, on posjećuje groblja. Malo mi je to izgledalo čudno, ali veoma zanimljivo. Sjećam se da je obožavao Doorse i Jima Morrisona. Slikao je “njega” na Pariškom groblju (James Douglas Morisson 1943-1971).

James Douglas Morrison

Kako sam od Nevena tražila prava na objavljivanje njegovih slika, on mi je malo proširio priču o Morrisonu. Napisao je  kako je u Parizu  bio s prijateljem  1986. i slikali su se obojica, ali slike bile mutne i nitko im nije vjerovao da su to njih dvojica. Odlučili su to nadoknaditi. Uspjeli su godinama kasnije, ali odvojeno.

bista Karla Marxa

Zatim,  mladići odu u London i slikaju  se pored biste Karla Marxa. Taj svoj album fotografija je nazvao Zaboravljeni asovi.

Moj glazbeni doprinos stanovnicima tišine: video King Crimsona – Epitaph

Naša Vera je također posjetila stanovnike tišine, ali u Zagrebu  i opisala nam jedno od najljepših groblja u Europi.

lijeve arkade

arkade, plocice u boji

Crkva Krista Kralja

“Da bismo uopće započeli šetnju tim veličanstvenim zdanjem, koje iza sebe skriva lagune za umorna tijela, moramo se dotaknuti jednog izuzetnog čovjeka, arhitekta Hermanna Bollea, koji se rodio 1845. u Koelnu, a od 1878. živio i svoj rad utjelovio u grad koji je volio. I grad je volio njega, kao osobu s neiscrpnim idejama koje je sprovodio, projektirajući zgrade u užem dijelu Zagreba, a najveći doseg je napravio sa projektom Mirogojske arkade, koje su predvorje jednog od najljepših groblja u Europi. Ponosna sam što je ta oaza mira baš dio moga grada. Treba se autobusom popeti nekoliko stanica od glavnog trga i pred vama će se pojaviti bedem arkada, koji svojom impresivnošću štiti stanovnike mira i tišine. Zamišljene su kao niz kompozicija arkada, paviljona i kupola. Izvana su građene od cigle, obrasle divljom lozom, koja se sada zeleni, a u jesen zablista bojama jeseni. Ako uđete na glavna vrata tu vas dočeka crkva Krista Kralja sva u mreži divlje loze, a arkade se pružaju lijevo i desno od nje…”

Nastavak -> Mirogojske arkade

Panova frula i “?”

El Condor Pasa

Nekad vas iznenade neobični zvuci instrumenata u okruženju u kojem se nalazite.  Čujete panovu frulu, dragu kompoziciju  El Condor Pasa, u blizini  dječjeg igrališta na Bundeku 🙂  Djeca zastadoše, gledaju Indijance s perjanicama oko glave i čude  se otvorenih usta. Možda su prepoznali melodiju? Ovo sam im pjevušila kad su bili bebe kao uspavanku.

Indijanac

Objašnjavam im porijeklo nošnji, instrumenata i onda vidim da se taj instrument prodaje! Dovoljan je bio mig i moja bolja polovica je shvatila o čemu razmišljam.  Dok izigravam fotografa i pokušavam ovjekovječiti svaki trenutak neobičnih izvođača, muž namjerava kupiti jednu panovu frulu kao suvenir. Sprema se obratiti im s na engleskom, kad prodavač Indijanac progovori na hrvatskom.

Indijanac koji govori hrvatski

Moji potomci trče prema meni i šapuću:

” Mama, kako Indijanci govore hrvatski?”

Odgovaram: ” Negdje su naučili. Netko ih naučio.  Znate da i u Dubrovniku budu Peruanci, jedan se čak oženio Dubrovkinjom, zajedno smo gurale kolica.”

Nisam baš bila precizna s odgovorom. Stojim po strani, smješkam se, snimam, a htjela bih pitati prodavača gdje i kako je naučio naš  jezik.

Djeca otrčaše na tobogane, a ja za njima. Naš zagrebački domaćin nasmijano prokomentira: “Od svih suvenira Zagreba, vi baš kupujete panovu frulu!”

Ostade mi zagonetka: “Gdje Indijanac nauči hrvatski?” Srela sam ja puno stranaca koji govore hrvatski. Jedan takav je član naše obitelji. Uvijek mi u glavi stoji “?” –  gdje i kako su ga naučili, jer je stvarno težak za učenje.

Možda netko od vas naleti na veselu skupinu i pomogne mi riješiti nepoznanicu.

umjetnica nakon svih vratolomija na igralištima mora probati i frulu