Bled

Autor : Slavica D.

POTRAGA  ZA  ZVONČEKOM  ŽELJA

jezero i otok

Dolazak na Bled bio je povratak u mladost. U nekim davnim vremenima, kad sam živjela mirnije i veselije, ovdje sam nebrojeno puta provodila vrijeme uz šum modre vode, mir crnogorice koja me grlila i pozivala na još jednu šetnju. Moji dolasci bili su u obližnju Radovljicu, na IBM-ove seminare, a Bled je bilo obvezno odmorište, udaljeno samo nekoliko km. Pamtim branje jagoda, sočnih crvenih glavica koje sam satima otkrivala ispod širokih listova i nisu me mogli zaustaviti ni bolovi u leđima ni utrnule noge. Nigdje nisam jela tako ukusne šumske jagode, a mnoge sam ubrala u svom rodnom kraju. Ove bledske bile su posebne.

I evo sad, nakon 20-tak godina, primičem se poznatom kraju. Navrle su emocije, sjećanja, a pomalo i bojazan kakav je on sada, je li se puno promijenio, je li još uvijek ‘moj’ ili je to neki tuđi, nepoznati kraj. Gledam grad Bled i Bledsko jezero, tu ispred mene. Divan sunčan dan, krajem lipnja, vrijeme ne može biti bolje. Zamamni miris tek rascvalog bilja, probuđena šuma se okitila mladim zelenilom i u sebi čuva dragocjeni biser – modro jezero, u podnožju Julijskih Alpa.

privlačna šetnica

skulptura u parku

obiteljska toaleta

A_na jezeru – otok. Slika ponovno mami uzdah. Znam da su mnoga jezera lijepa, okružena zelenim šumskim prstenom, ali Bled ima ono nešto. Zato i jeste poznati turistički centar, zračno lječilište koje krijepi i tijelo i dušu. Hoteli su načičkani jadan do drugog uz obalu, ali nisu ugušili ljepotu prirode, ostavili su joj prostor za disanje. Šetnica oko jezera je  ljepša nego nekad, sve dotjerano, zeleno, cvjetno, šareno. Ono što je ostalo isto, što me razdragalo, su patke i labudovi. I dalje ih maze i paze posjetitelji. Prijateljstvo se nije prekinulo svih ovih godina. Pohrlila sam im i ja, moram im baciti koju mrvicu, javiti im da sam se vratila. Znam da se labudova treba čuvati, znaju biti nezgodni. Pamtim i sad oštar ugriz jednog agresivnog, davne godine, nožni prsti su mi nakon toga dugo bili u zavoju. Nasmijala sam se, zar će mi ovi ljepotani nauditi? Uvijek se turisti okupljaju upravo oko njih, naročito djeca, zadovoljstvo je vidjeti oko sebe jato ovih ponosnih ptica.

hotel Park

labudovi u restoranu

kremna rezina,specijalitet s Bleda

S_prijateljicama sam dogovorila kako nam početak posjete mora biti sladak. Što bi bilo bolje nego čuvene bledske kremšnite, ili kako domaćini kažu: kremne rezine. A hotel Park je  idealna prilika za to. Na lijepoj terasi, s pogledom na vodu, užitak je bio potpun. Volim kremšnite u svakoj mogućoj kombinaciji, sa šlagom ili bez njega, pravim ih i sama, ali ove su zaista posebne i nadaleko poznate.

skulptura

Tek sada smo bile spremne za pokret. Moja želja je bila vidjeti mjesto koje sam nekad davno pohodila, onako puno luksuza ispunjavalo me divljenjem. Vila Bled. Nekadašnja  rezidencija predsjednika Tita, u ono vrijeme dobro čuvana, smještena na rajskoj poziciji, nakon njegove smrti pretvorena je u luksuzni hotel, kojeg sam posjetila ubrzo nakon otvaranja, među prvim gostima. Te davne godine Vila me impresionirala, još je bilo vrijeme kad je duh predsjednika bio svugdje prisutan, a meni, koja dotad nisam puno hodala po svijetu, luksuz je bio vrhunski. Naše društvo moglo je nekako žrtvovati novac za platiti kavu, koja je bila užasno skupa, omjer kao današnjih sto kuna. To je onda bio jedini način da se uđe u Vilu, pa sam taj novac  pregorjela. Sjećam se, tad sam prvi put ušla u češljaonicu nekog toaleta, sa foteljama, ako izuzmemo one koje su pripadale dvorcima nekadašnjih kraljeva.

pletne u luci

pletne-prijevoz za turiste

Iako su sad neka druga vremena, luksuznih hotela ima na sve strane, ipak Vila Bled me i dalje vukla k sebi. Prijateljice su odustale od šetnje do Vile, kad sam im rekla da je to negdje na suprotnoj strani jezera. Ima tu dobrih nekoliko km. No ja ovakve prilike ne propuštam, pa sam se odmah zaputila naprijed. Užitak je proći opet starim stazama, sada puno ljepšim i šarenijim. Put me vodi pored male luke, gdje su usidrene pletne, drveni čamci na vesla, za prijevoz turista. Dok ih vozi stojeći, veslač je okrenut putnicima, a leđima ka cilju vožnje. Pristaništa se nalaze na tri pozicije: u centru Bleda, te u selima Pletno i Zaka. U Pletnu su i vrsni stolari koji izrađuju ove zanimljive čamce, duge 7, a široke 2 m. Još se koriste i po austrijskim jezerima, a datiraju iz doba carice Marije Terezije.

voda je njeno carstvo

Ipak, sad mi pletne nisu u planu, moram naprijed. Odmakla sam još komad puta, kad sam počela razmišljati jesam li donijela ispravnu odluku, i je li uopće Vila s ove strane jezera. Lako bih ja istraživala, da nam nije određen točan termin polaska autobusa prema sljedećoj destinaciji. Susrećem neke radnike i pitam koliko još ima do Vile,  a oni nezadovoljni vrte glavom i kažu kako sam trebala drugom stranom jezera. A što ću sad? Ništa, sliježu ramenima, samo naprijed, ali znate, možda ipak da se vratite na drugu stranu …ili možda da uzmete vlakić koji vozi naokolo … Nisam ih htjela više slušati, nikako mi se nije svidjelo što govore, ali znam da se nazad ne vraćam.

Bledska tvrđava

Iznad jezera se uzdiže Bledski grad, tvrđava smještena na strmoj stijeni, s koje se pruža čaroban pogled na jezero i okolinu. Do njega se može šetnjom, ali i fijakerima. Tu se ljeti održavaju koncerti klasične glazbe, što u noćnim satima stvara divan ugođaj. Tvrđava s jedne i crkva sv. Martina s druge strane, slika lijepa i vrijedna pamćenja.

uz romantično jezero

Onih davnih godina, kad sam ovdje dolazila, u više navrata sam sebi priuštila kružnu šetnju oko cijelog jezera. Dobro, za to je trebalo odvojiti neko vrijeme, ali to je više odmor nego umor, pa i za osobu sa slabijom kondicijom. Primičem se selu Zaka, sa svim turističkim sadržajima na vodi i oko vode, pravi mali raj. U ovom kraju velik je izbor sportskih aktivnosti, od veslanja, tenisa, golfa, vožnje bicikla, jahanje na konjima u blizini Lesca, zimi klizanja po zaleđenom jezeru, do skijanja na okolnim planinama.

Veslački centar

vile uz zapadnu obalu jezera

vila Cerne

Bledski otok 1

Sad sam već sasvim blizu Bledskog otoka, onog komadića kopna koji izranja iz plave vode. Jasno se mogu razabrati crkva i zvonik, smješteni usred bujnog raslinja. Tu je i bunar sa izvorskom vodom, a pažnju plijeni 99 kamenih stuba koje vode od razine vode do vrha otoka. U crkvi se nalazi ‘zvonček želja’, zvono koje privlači mnoge turiste, a izrađeno je u Padovi. Za njega je vezana legenda, koja kaže da je davno u Bledskom dvorcu živjela udovica. Razbojnici su joj ubili muža i njegovo tijelo bacili u jezero. U svoj nesreći i žalosti svaki dan je išla na otok i molila se u kapelici. Jednog dana ona skupi sve svoje zlato i dade izraditi zvono za tu kapelicu. No pri transportu krene jaka oluja i razbije brod, a zvono je potonulo. U vedrim noćima i sada možete čuti zvuk zvona iz dubina jezera. Pogođena ovom tragičnom nesrećom, udovica je prodala svoju imovinu i novac dala za izgradnju crkve na otoku, a sama odselila u rimski samostan. Nakon njene smrti papa je blagoslovio zvono, koje i danas ispunjava želju svakom posjetitelju koji njime pozvoni. Ova priča privlači posjetitelje, tvrdnja da se iz dubina zaista čuje tihi zvon, a tko ne vjeruje neka provjeri. Do otočića se dolazi pletnom, što svakako povećava tajnovitost ovog mjesta.

vidikovac Belvedere

Bledski otok 4

Jedan ljubazni izletnik me uputio na vidikovac, Belvedere, kaže imat ću divan pogled na jezero i otočić. Pokazao mi je gdje se kriju stube do njega. Cijeli kompleks je i sad pomno održavan, zadovoljstvo je šetati i penjati se do vidikovca. Pomislila sam kako je bivši predsjednik morao uživati na ovom čarobnom mjestu, zato ga je i izabrao za svoj odmor. Ipak ono što sam ugledala premašilo je moja očekivanja. Otok poput zlatne ogrlice, sa zelenim mirisnim omotačem, a otok kao neprocjenjivi dragulj. Na ovom mjestu mogla bih ostati vječno. Paviljon Belvedere u sebi krije kavanu i slastičarnicu, ali ovaj put bio je zatvoren. Šteta, tako bih rado ovdje popila kavu zagledana u sliku pred sobom. Priznajem, zaboravila sam na vrijeme, a ono je jurilo bez zaustavljanja.

za plivačka natjecanja

još jedna skulptura u parku

hotel Toplice

Konačno, pogled na sat prenuo me iz zanesenosti. Sa užasom sam shvatila da se primiče vrijeme polaska našeg busa. A Vila, zbog koje sam i potegla cijeli ovaj put?  Pa još je nisam ni ugledala! Sjurila sam sa vidikovca nazad do obale jezera i potrčala dalje, izgubivši osjećaj koliki me put čeka do centra Bleda, do mjesta sastanka sa grupom. Pomalo panično grabila sam naprijed. Na putu sam susrela djevojku kojoj je završila smjena u hotelu, i pomogla mi naći kraći put do mjesta. Na moju veliku žalost, Vilu sam ugledala samo iz daleka. Dobacila sam joj žalostan pogled, ali ni minute  nisam imala da joj se približim. Žao mi je, jako mi je žao, valjda će biti neka druga prilika u životu. Ostatak puta provela sam u ugodnom razgovoru sa djevojkom, prošla kraj najluksuznijeg hotela ‘Toplice’, jedinog sa 5 zvjezdica u ovom kraju, i uspjela stići svoju grupu u zadnjoj minuti.

vila uz jezero

u centru

Poznato je da sve što je lijepo kratko traje. Tako i moj ponovni susret sa Bledom. Napuštala sam ga pomalo tužna, ali opet ispunjena novim zrncima ljepote koju je naslikao najgenijalniji umjetnik – priroda. Sličice sam pohranila u srce i obećala sebi i njemu da ga neću zaboraviti.

maketa jezera i okolice

fotka za uspomenu