Salona – arheološki lokalitet kod Splita

Zanimljivi su nam filmski spektakli  o životu starih Rimljana, a je li pomislimo kako su se njihovi burni životi odvijali na mjestima koje možemo tako lako dodirnuti. Često se iznenadimo kad čujemo kakvo blago se nalazi u našoj neposrednoj blizini. Nekad je nevjerojatno koji biseri nam promaknu. Nekako nam je  interesantnije poći daleko i pričati o tome, nego poviriti iza kuta i vidjeti kako stranci obilaze naša mjesta.
Upravo takvo mjesto nam predstavlja Slavica. Prije nam je “otkrila” Naronu, stari rimski grad u blizini Metkovića, a sad će nas malo povesti do Salone, također starog rimskog grada, ovaj put u blizini Splita, tj. Solina.

“Koliko sam puta čula od poznanika u Splitu i okolici kako nisu posjetili staru Salonu. Neki niti ne znaju gdje se točno nalazi. Ne mogu vjerovati! Taj antički lokalitet, samo 5 km od Splita, u podnožju planina Kozjaka i Mosora, poznat i cijenjen u svijetu, na ovom području je prilično zanemaren. Pošla sam tragom informacija dostupnih turistima koji pojedinačno putuju ovim dijelom Dalmacije, i zaista se našla iznenađena: malo ili nimalo obavijesti na cestama. Ako vas privuče jedna tabla i uputi prema Solinu, nađete se na sljedećem raskrižju i ne znate gdje ćete dalje. Skoro pa smo i mi odustali, vrućina je bila iscrpljujuća, ali urođena upornost nas je tjerala dalje. Uz par pitanja prolaznicima, našli smo se na povelikom parkiralištu. Obradovao nas ugostiteljski objekt u blizini, poželjeli smo se okrijepiti i nakratko skriti od vrelog sunca. No, slijedilo je razočarenje – kafić ne radi! Dosta loše za početak. Ovako nešto se ne bi moglo dogoditi u drugim, turistički bolje osviještenim gradovima. Sjeli smo u auto i zaputili se u solinsku  trgovinu da kupimo sokove, pa ponovo nazad do Salone. Kapija je bila širom otvorena dok biljetarnica na ulazu nije radila. OK, dobro je što možemo unutra, čula sam da se nikad ne zaključava. Znala sam i za druge ulaze, cijela južna strana je otvoren prostor, ali to je tražilo dodatnu vožnju par km, što nam se nije dalo po ovoj vrućini…”

PO RUŠEVINAMA STARE SALONE

Špilja Vranjača

Nekad se pitam zašto nam je lakše otputovati u tisućama kilometara udaljene krajeve tragajući za zanimljivostima, a ne znamo što imamo na kućnim vratima? Valjda mislimo kako to možemo obići kad god želimo, pa tako odgađajući, godine prolaze. Čista slučajnost je bila kad sam naletjela na priču o Vranjači, špilji udaljenoj samo 25 km od mog prebivališta. I tad sam shvatila, iznenađena: pa tamo nisam nikad bila! Što je još gore, nije bio ni moj suprug, a on je rođeni Splićanin. Pokunjeno smo se pogledali i na brzinu odlučili, gotovo sramežljivo, da moramo u špilju ‘pod hitno’. Gdje ćemo od sramote reći da je nismo vidjeli.

Brzi pogled smo bacili na ‘google earth’ da je točno lociramo, utvrdimo put do nje i sutradan smo već hitali pravcem prema Dugopolju. Što je najgore, u toj shopping zoni bili smo stotinu puta, ne znajući da se na par koraka dalje skriva čudesna špilja. To naselje je postalo gotovo predgrađe Splita, razvilo se do znatnih dimenzija i postalo raskrižje važnih pravaca. Ovaj put nije bilo ni sekunde zaustavljanja u trgovinama, produžili smo ravno prema središtu Dugopolja. Čudno kako nikad ranije nisam uočila obavijesti na putu, doduše prilično neupadljive, koje ukazuju na pravac prema ovom prirodnom blagu. Iznenadila nas je veličina hotela ‘Katarina’, nikla grdosija usred ničega. Možda je vlasnik vidio ekonomsku računicu, ali ja to nisam gledala njegovim očima. Voljela bih da griješim. Dalje smo vozili u sam centar mjesta, i svakako prošli pored još jednog grandioznog objekta, crkve Sv. Mihovila. Ni njena veličina mi nije shvatljiva, ali to je barem objekt star preko 70 g, tko zna kolike su posjete narodnih masa bile u ono doba.

Vozili smo do sela Kotlenice, a potom do zaseoka Punde. Čist zrak, bujna priroda koja se probudila nakon zimskog sna, lijep ugođaj. Tu smo ostavili auto na parkiralištu, i nastavili pješke još 300-tinjak metara makadamom do ulaza u špilju.

Dan ranije sam telefonski dogovorila sa vlasnikom parcele termin dolaska, jer se ne može ući baš kako tko hoće, sve mora prema rasporedu. Za taj dan bile su najavljene neke grupe, pa je barba Punda rekao da dođemo oko podne, u praznom terminu. Poštivali smo to. Kao pravi domaćin, sačekao nas je na ulazu i ljubazno pružio ruku. Odmah smo osjetiti toplinu dočeka, kao da smo gosti u njegovoj kući, a on nam pruža iskreno gostoprimstvo.

Sačekali smo da izađe prethodna grupa, jer prostor špilje ne dopušta boravak većeg broja ljudi istovremeno. Dotad je naš vodič s puno ljubavi počeo svoju priču, ispričanu toliko puta, svaki put nanovo i nanovo, ali nismo osjetili  težinu ni dosadu u glasu, kao kad majka opet i opet priča o svom voljenom djetetu, svaki put u istoj priči dodajući poneki detalj kojim možda i samu sebe obraduje.

Cijeli putopis  pročitajte ovdje —> Špilja u podnožju Mosora

Salvador Dali u Splitu

Split nastavlja slijed predstavljanja grafika svjetskih slikara svojim građanima. Nakon Chagalla i Goye, u grad je stigao i Salvador Dali, najpoznatiji slikar nadrealizma koji je stvarao u prošlom stoljeću. Njegovih sto litografskih otisaka u boji izloženo je u Staroj Gradskoj vijećnici, i napravljene su na temu ‘Božanstvene komedije’ Dantea Alighierija. Određen tematski, opus je prezentiran upravo na tri kata Vijećnice: na prizemlju je ‘pakao’, na prvom katu ‘čistilište’ a na drugom je ‘raj’. Upravo ti katovi kao i raspored slika vode posjetitelje kroz izložbeni prostor, i daju mu priliku da prouči i utone u simboliku svih prikazanih djela.  

Oslikavanje jednog od najpoznatijih i najvrijednijiih djela svjetske književnosti na poseban, neobičan način približava nam ovu tematiku i izaziva nas da potražimo odgovore na pitanja koja se mogu preslikati i na naše vrijeme. Osoben španjolski umjetnik kojeg mnogi pamtimo po djelima, luckastim asocijacima, po smiješno zavrnutim brkovima, a ponajviše po malo čudnovatom i bizarnom ponašanju, imao je specifičnu misiju da nas zaintrigira, nasmije, oduševi, šokira … u svakom slučaju kad god sam imala priliku vidjeti njegova djela uvijek je ostao nedefiniran osmijeh na licu. Tako sam u Londonu gledala njegove radove, npr. figura slona na dugim tankim nogama, zatim telefon sa slušalicom u obliku jastoga, pa kauč u obliku usana glumice Mae West … možda nam se sve nije svidjelo, ali nikako nas nije ostavilo ravnodušnim. Dante i Dali su, iako ih je dijelilo 7 stoljeća, imali mnogo toga zajedničkog, provokativni su intelektualci koji su živjeli ispred svog vremena i vidjeli stvarnost na poseban, sebi svojstven način.  

Pakao

U noći Velikog petka 1300.g. izgubljen u mračnoj šumi Dante pronalazi vrata i spušta se u pakao, koji sadrži 9 krugova prepunih užasa. Tu se isprepliću brojni čudnovati mitski i povijesni likovi koje Dante vjerno opisuje, a temeljem toga ih i Dali slikovito prenosi na papir, posebno zaštićen i ručno izrađen.  

Ugriz

  

U Antejevim rukama

  

Na hrptu geriona

  

Muhamed

  

Minotaur

  

Lucifer

  

Čistilište

‘O drugom carstvu ja ću pjeti,  

Gdje ljudska duša čistiti se stane  

I vrijednom bila k nebu da poleti.’  

Andjeo milosti

  

Carstvo pokajnika

  

Arahna

  

Dante i Beatrice

  

Danteovo budjenje

  

Procisceni Dante

  

  

  

   

Raj

‘Visoku maštu izda tu umijeće,  

Al pogna želju i volju da jezde,  

Kao što kotač jednako se kreće,  

Ljubav što giba sunce i sve zvijezde.’  

U Jupiterovu nebu

  

Andjeli u Empireju

  

Arhandjeo Gabrijel

  

Beatrice razrješuje Danteove sumnje

  

Crkva i carstvo

  

Radost blazenih

Moja prva ekskurzija

Naš najmlađi putopisac se ponovo aktivirao. Nakon završetka škole i svih vannastavnih aktivnosti, Nika je napisala o svojoj prvoj ekskurziji u svibnju ove godine. Nije dugo trajala – dva dana, ali ta prva iskustva se dugo pamte, znate po sebi. Evo kako je ona to prezentirala:

Autor : Nika M. (10)

Bili smo uzbuđeni nekoliko mjeseci prije očekujući naše prvo zajedničko putovanje! Zadnjih dana nismo mogli ni učiti, ni igrati se, a ni spavati!

Konačno smo dočekalli polazak!

To jutro sam se sama probudila i spremila. Nije bio potreban ni sat, ni roditelji 🙂 U sedam sati smo se skupili i krenuli autobusom na kat  prema Splitu. Odabrala sam kat jer mi se činilo da ću bolje razgledati odozgo.

SPLIT

1 - na Splitskoj rivi

2- na Peristilu

U Splitu su nas iskrcali na Rivi. Meni je to već poznato, bila sam i prije, ali je posebno kad ideš s vršnjacima, vodičkom i učiteljicama.

3- vodička i sfinga

4 - maskeron

Šetali smo prema Peristilu gdje smo vidjeli Dioklecijanovu palaču. Zatim smo otišli uskom ulicom prema Jupiterovom hramu. Ispred hrama je bila sfinga, ali bez glave. Na Peristilu je bila s glavom, no nismo je mogli vidjeti jer se raspada. Kad smo ušli u Jupiterov hram vidjeli smo krstionicu i kip Ivana Krstitelja. Po stropu su bili urezana lica istog lika. To isto lice je u obliku maskerona bilo na kamenu ispred hrama.

5 - zvonik sv. Duje

6 - Crkva sv. Duje

Sljedeća točka: crkva sv. Duje. Na vratima su bile dvije ­­­­­­­­zastave. Sutra se slavio Dan sv. Duje. Unutra je bila misa, pa nisam baš mogla razgledati.

7- Grgur Ninski

8 - City Tour

9 - na Hajdukovom stadionu

10 - Iris i ja na ručku u Splitu

Na Splitskoj rivi smo imali ručak. Vozili smo se u otvorenom autobusu razgledajući druge dijelove Splita. Posjetili smo čak i Poljud – Hajdukov stadion. Ogroman je.

11 - na Gospinom otoku na Solinu

Ukrcali smo se natrag u naš autobus i krenuli prema hotelu. Usput, stali smo u Solinu i vidjeli Gospin otok (livada s crkvicom) Tamo smo se poigrali i nastavili put.

12 - proslava rodjendana u hotelu

U hotelu Solaris – Jakov smo spavali. Raspremili smo se  i otišli u hotel Solaris Ivan  na kupanje u bazenu. Tamo je bila organizirana zabava i slavio se jedan rođendan. Također smo tu večerali i idući dan doručkovali.

Bili smo jako umorni nakon puta i svih obilazaka prvog dana, ali san nije mogao na oči. Nova soba, novi krevet, prijateljice… Ne znam kad smo zaspale …

DUBRAVA I SLAPOVI KRKE

13 - purani u Dubravi

14 - dundo Emilio sa sovom

15 - dundo Emilio sa sokolom

Uputili smo se vrlo rano prema Dubravi (selu). Tamo smo išli vidjeti sokolarnik. Dočekao nas je dundo Emilio koji je imao 3 sove i 5 sokolova  koje je izdresirao. To mi je bilo nešto sasvim novo i zanimljivo. Dakle, sove su premazane nekim uljem i  ne smiju se maziti jer bi se to ulje moglo dignuti. Sove ne podnose ništa tekuće. Ulje im služi da ne osjete kad se smoče. To nam je pokazao tako što ju je polio vodom, a ona je ostala suha dok je ispod nje bila lokva vode.

16 - labudovi

17- vodena špljia

18 - labudovi

19 - slap

20 - Roski slap

21 - na ručku na Slapovima Krke

Vozimo se dalje na Slapove Krke. Nažalost vidjeli smo samo Roški slap. Pješačili smo okolo, uživala u prirodi i slikali. Obišli smo neobičnu Vodenu špilju.

22 - tkalacki stan

23 - torbice na Slapovima Krke

24 - u kovačnici na Slapovima Krke

25 - u vodenici

Prvi put smo vidjeli tkalački stan i pletilju, koja nam je pokazala kako plete torbice i ostale pletene stvari. Zanimljiv je bio i kovač prezentirajući nam izradu potkove.

PAKOVO SELO I POVRATAK

27 - guvno

28 - opisivanje guvna

29 - Pakovo selo

30 - stara kola

31 - soba za spavanje - etno selo

32 - starinska odjeća

33 - babin tkalački stan - Pakovo Selo

34 - stara kuhinja - Pakovo Selo

35 - blagovaonica

36 - kuhinja

37 - Ovako su žene nosile vodu iz bunara

38 - konoba

Nakon puno pješačenja krenuli smo prema doma, usput  stali u etno-selu, Pakovo Selo, gdje su nas odveli da vidimo kako je davno izgledala kuća.  Vodička Anja nam je pokazala sve prostorije. Vidite na slikama ispod.

Nakon razgledanja uputili smo se doma. Svi smo se mobitelima javljali roditeljima koji su nas nestrpljivo čekali.

Kad smo doputovali nazad, roditelji su nas odveli kućama, a mi sretni, umorni i zadovoljni zaspali skoro putem u odjeći. Spavala sam sutra do podne.

Sve skupa bilo mi je SUPER!!!

Želim zahvaliti učiteljici Heni na brojnim slikama.

39 - moja učiteljica

Međunarodni dan muzeja u Dubrovniku i Splitu

renesansni ansambl "Plazarius"

U utorak, 18.5. je obilježen Međunarodni dan muzeja. Nisam mogla pronaći što je organizirano tim povodom u Dubrovniku.  Odlučila sam  istražiti! Napravila sam đir ulicama Starog grada. Sasvim slučajno ugledah renesansni ansambl „Plazarius”. Moj foto-aparat je bio pri ruci i napravila sam  snimak.  Dan poslije čitam u Dubrovačkom listu kako je u Domu Marina Držića bilo otvarenje izložbe “Renesansna glazba u Dubrovniku”. Opširnije možete pročitati: Dubrovački list

A mi smo bili na jednom koncertu:

Čajkovski: Starofrancuska pjesma

Dan muzeja u Splitu

Ove godine Dan muzeja je prošao nekako tiho, neopaženo, gotovo na prstima. Ni blizu one gužve, zvonke najave kao za Noć muzeja koja se već godinama održava u siječnju. Valjda smo u ovom mjesecu bili zatrpani raznim manifestacijama, pa su ljudi pomalo zasićeni svime.

Galerija umjetnina Split

Ipak, jedna izložba me privlačila već dugo, a Dan muzeja je bio odlična prigoda da je posjetim. To je izložba grafika španjolskog slikara i bakropisca, Francisca de Goye, koja je postavljena u Galeriji umjetnina.  Zbirka od 92 djela u Split je stigla iz Zuricha, i predstavlja nam Goyu kao najvažnijeg umjetnika španjolskog slikarstva nakon Velazqueza. Djela prikazuju više faza njegovog stvaralaštva: vjerski motivi, nadnaravne pojave mračnog 18.stoljeća, vrlo okrutne ratne scene, prikazi brutalnih borbi s bikovima.

Goya-korida

Goya-grafika1

Goya-borba s bikom

Goya-borba životinja

Goya-bakropis

Goya - starija i novija grafika

Goya-autoportret

Goya -grafika2

Goya -čudni likovi

Izložba me pomalo deprimirala svojim mračnim motivima, žao mi je što nisam imala priliku vidjeti njegove mnogo atraktivnije slike, osobito poznate portrete.

Iz mračne tematike otrgnuo nas je nastup splitskog ženskog zbora ‘Marjanke’, u atriju Galerije. Malobrojna publika je uživala slušajući 10-tak izvedbi lijepih dalmatinskih pjesama. Sve pohvale raspjevanim damama i njihovom nadahnutom voditelju.

nastup klape 'Marjanke'

S radošću smo prijateljica i ja napustile ovaj prostor, ispunjene još jednim zrncem lijepe umjetnosti.