Preselili smo na novu adresu putopisi.net

ALOHA

Poštovani čitatelji!
Nakon više od godinu i pol dana bloganja na wordpress.com servisu, odlučili smo  otvoriti vlastiti domen i preseliti Putopise blog. Nova adresa sajta je http://putopisi.net

Zavidan broj posjeta (oko  200000) i veliki broj država (106), koje su nas pronašle, su nas inicirali na takav potez.

Nadam se kako ćete nas i dalje rado posjećivati i surađivati s nama što komentarima, što novim putopisima, receptima i slikama. Adresa za kontakt ostaje ista -> putopisi@gmail.com

Urednica

Završetak serijala Vijetnam

 

ekspolatacija pijeska

Prije četiri mjeseca, kad smo počeli s prvim nastavkom Vijetnama, nismo znali kad će se objaviti  kraj serijala – posljednji 8. nastavak . Moram priznati kako sam se već navikla na smirene Vijetnamce prepune pozitivne energije, koji tako otvoreno prikazuju vlastito zadovoljstvo, iako ne žive u bogatstvu i izobilju. Taj prijazni prijateljski narod prihvata turiste na poseban način, kao da  se  nenametljivo “uvuku pod kožu” svojim gostima. Vidjeli smo kako žene veslaju nogama, kako se održavaju predstave pod vodom, kako se obavlja kupovina na njihovim barkama, kako Vijetnamci poštuju svoju tradiciju. Djeca skoro da ne plaču, iako provedu cijeli dan na leđima mame; uživaju u pripremanju i aranžiranju hrane, čak i obučavaju turiste u vlastitim restoranima na vodi. Kad se sjetimo što   je Voyager sve  tamo probao: frizera, masažu slijepaca, uvlačenje u  tunele pod zemljom, taksi motor , premještanje u već rezerviranom hotelu…

Pa čim nas više može  iznenaditi? U ovoj epizodi se nastavljamo čuditi – ovaj put  –  ponašanjem ljudi po bolnicama. Neću vam odmah reći o čemu je riječ. To jednostavno morate sami pročitati!

PUTOPIS  VIJETNAM 8. dio HUE

Slovenija – Bled

 

pletne

Naši sjeverozapadni susjedi redovito posjećuju Putopise, preko 1000 posjeta je iz Slovenije, ali se još  nisu aktivno  uključili kao autori i komentatori.  Izuzetak je  Romana; poslala nam je slike i tekst sa Dubrovačke žičare, snimala je s nama i špilju Vjetrenicu, koju smo zajedno posjetili.

Mi zato imamo Slavicu, koja je Sloveniju posjetila više puta, a svoje dojmove o lijepom Bledskom jezeru će nam prenijeti u svom novom putopisu:

“Dolazak na Bled bio je povratak u mladost. U nekim davnim vremenima, kad sam živjela mirnije i veselije, ovdje sam nebrojeno puta provodila vrijeme uz šum modre vode, mir crnogorice koja me grlila i pozivala na još jednu šetnju. Moji dolasci bili su u obližnju Radovljicu, na IBM-ove seminare, a Bled je bilo obvezno odmorište, udaljeno samo nekoliko km. Pamtim branje jagoda, sočnih crvenih glavica koje sam satima otkrivala ispod širokih listova i nisu me mogli zaustaviti ni bolovi u leđima ni utrnule noge. Nigdje nisam jela tako ukusne šumske jagode, a mnoge sam ubrala u svom rodnom kraju. Ove bledske bile su posebne.

I evo sad, nakon 20-tak godina, primičem se poznatom kraju. Navrle su emocije, sjećanja, a pomalo i bojazan kakav je on sada, je li se puno promijenio, je li još uvijek ‘moj’ ili je to neki tuđi, nepoznati kraj. Gledam grad Bled i Bledsko jezero, tu ispred mene. Divan sunčan dan, krajem lipnja, vrijeme ne može biti bolje. Zamamni miris tek rascvalog bilja, probuđena šuma se okitila mladim zelenilom i u sebi čuva dragocjeni biser – modro jezero, u podnožju Julijskih Alpa…”

PUTOPIS BLED

Nastavak Sarajeva i Mostar

Mostar

Jedna čitateljica mi je napisala: ” Nemoj mi zaboravit poslat nastavak da ne bude ko s romanima Marti Misterije koji su se uvijek nastavljali, a ja nikako da naletim na nastavak ;)”
Neću navoditi njene podatke, ali ću obećanje izvršiti. Evo kako je završilo naše nagradno putovanje u Sarajevo, koje je na povratku uključilo obilazak Mostara.

“… Pomalo smo ogladnjeli i odlučimo krenuti u preporučenu Ferhatovićevu ćevabdžinicu Petica . Gužva je, ali ulovili smo mjesto. Konobarice su obučene u tradicionalnu nošnju. Jedva smo dočekali svoje porcije ćevapa u polovici somuna (lepine), tako je mirisalo. Guštali smo jedući i pijući colu. Nekima fali pivo, ali ovdje to ne toče 😆 .  Na vratima se pojavi zanimljiv lik – Kinez/ Korejanac/Japanac s lijepom ženom. Nosio je maleni repić. Nikad ne bih slutila da ćemo ga sresti tu večer još jednom…”

PUTOPIS SARAJEVO, 2.dio

Masterchef u Vijetnamu – 7.dio

 

škola kuhanja

Gradić Hoi An nalazi se u središnjem dijelu Vijetnama i pod zaštitom je UNESCO-a. U 16. stoljeću je bio velika međunarodna luka. Njegov način organizacije turizma mogao bi se primijeniti i kod nas: npr.  kupi se 5 kupona za znamenitosti i odaberete sami što ćete obići. Što  me posebno oduševilo:  jednodnevni tečaj kuhanja u jednom vijetnamskom restoranu! Kako nas je Voyager naučio svakim putopisom iznenaditi, ovaj put će, između ostalog, opisati kako je pripremati vijetnamsku hranu – eto Masterchefa u Vijetnamu!

“…Sve je komercijalizirano, pa tako i tečaj kuhanja. Prvo nas jedan vrlo elokventan vodič vodi do tržnice i upoznaje nas s osnovnim namirnicama koje se koriste u Vijetnamu, uz to nam pokazuje i raznorazne alate koji oni koriste u pripremi hrane, naravno, uz dobru cijenu za grupu, svi smo nešto kupili na marketu, malo začina, malo alata, malo kušali svježe hrane i krećemo prema rijeci, ukrcavamo se u čamac, i tu naravno i dalje vodič radi totalnu animaciju, upoznajemo se s ostatkom grupe, sve strendžeri i nakon polu satne vožnje, dolazimo do jednog ogromnog restorana pokraj rijeke. Objekt u kojem se rade demonstracije se nalazi odmah do rijeke, u stvari sojenica, tako da smo u prirodnom okruženju. Čeka nas 20-tak mini pećnica i otvorenih žarova, gdje ćemo se okušati u wokanju i ostalim peripetijama. Kuhar koji nas podučava je naravno showman, kojem je cilj da se i zabavimo, nasmijemo i nešto i naučimo…”

Pročitajte pretposljednji putopis iz Vijetnama:  PUTOPIS VIJETNAM Hoi An